25 srpnja 2020

unapred

čudno mi beše juče kad sam ujutru napisao blog pa me uveče nije mlela griža savesti zbog pomanjkanja vremena i/ili energije za isti.
juče sam bio toliko zadovoljan trčanjem da mi je bilo gotovo svejedno da li ću i šta još do kraja dana uraditi, glede sportsko-rekreativnih aktivnosti.
naravno kao i uvek u tim "danima u leru", uzeo sam da nešto čačnem oko bicikli i onda uglavnom poželim da proverim da li sam sve dobro uradio pa odem na probnu vožnjicu i to onda ispadne neki rikaveri tralala diskaveri.


nešto sam petljao po kasetama (ne muzičkim nego se ovih na slici 9 zupčanika zovu kaseta) pa sam kombinovao koja mi kombinacija može najviše odgovarati pa sam sastavio neku full atipičnu po kojoj će se ovaj točak zauvek razlikovati od ostalih na belome svetu.

nakon toga jednim novim asfaltićem do jednog starog asfaltića podno jedne crkve podno jednog brda, pa odatle opet jednim starim asfaltićem do komadića novog asfaltića do vrha brda, pa po vrhu brda dalje i dalje i dalje sve do makadama koji spaja na jedan takođe novi asfalt (ovaj nije -ić jer ima nekoliko kilometara) i napokon na glavni put i nazad kući.

nisam snimao mobitelom ni pametnim satovima nego sam nosio ciklomaster koji mi je sada na bicikli parkiran dole u vrtu pa ne mogu da kažem koliko sam tačno prešao ali nije bilo ništa spektakularno, možda 40-ak km, ali zato jako raznovrsnih i zanimljivih.

(apdejt: pola sata kasnije vratio sam se iz grožđa i usput prošao pored bajka, na ekrančiću očitao 49km, baš sam se potcenio sa ovih 40, ili su mi samo brzo prošli)

posebno me fasciniralo (što bi rekla Sara "on već ima bore, ti... se lako fasciniraš") koliko je različit pogled i doživljaj kada ideš istim putem peti-šesti put, ali prvi put u kontra smeru. toliko je stvari koje "odande" nisi primetio, toliko laganih uzbrdičica kroz koje si sleteo nizbrdo i toliko detalja koji su ti svaki put ostali iza leđa, nevidljivi.

šta da kažem, svanuo je novi dan, nakon nevremena koje je potopilo Rbacku i BiH i kod nas nešto grmuckalo i sevuckalo ne verujem da ću danas ići u neke silne MTB avanture jer je svuda blato a bajkove sam sve očistio i nijedan od trojice mi se ne žrtvuje, tako da ću se verovatno držati loših asfalta, a što dalje od zemljanih puteva.

Nema komentara:

Objavi komentar