30 srpnja 2019

između krajnosti

Ona Dužina naravno nije bila ništa više od Dečije dužine pa je tako i sledeća Kratkoća bila stvar za neko trkačko obdanište. Ponedeljak je trebao da znači povratak duplim trčanjima pa sam tako dan završio sa neverovatno smešnih 1 + 9km!

Naime, ujutru nisam znao da li mi se trči ili ne pa sam krenuo biciklom dok mi se malo razvežu noge, pa još malo i još malo i kad sam shvatio da mi se zaista ne trči ni metar, znatiželja je pobedila. Baš da vidim da li ću stati posle dva ili 22 koraka!

Nekako sam otruptao 250m uzanim asfaltićem uz reku, pa nazad, pa još jednom i rekoh sebi Tako jeeee, pobedaaa! Sve se može, ako si spreman da ti ponekad u životu bude i neprijatno.

Problem je što sam jeo kao da trčim 3x a ne 1x dnevno, pa sam uprkos 15+12km za vikend, nedeljnih 12 dosta jačih od uobičajenog, u ponedeljak bio sav naduven i hipersuperkompenzovan, mislio sam da će mi koža na butinama popucati. Pa je popodnevna jurnjava ispala dosta troma, očigledno je onaj 1km ujutru ispao samo nadražaj da se u noge nakon pola dana stajanja uskladišti još kilo nekakvog taloga.

I prošle godine mi je ovo bio težak period, sećam se da sam se baš mučio na Jahorini koju sam prethodnog vikenda preskočio, ono jednom mi je bilo dovoljno da vidim planinu ali nedovoljno da poželim da opet odem na tu trku, kao ni na Kopaonik koji sam trčao još godinu ranije.

Sada slede dve večernje ulične trke, Ugljevik 5 /10km, i Kanjiža 10km, ako je ova druga uopšte večernja jer sada imaju i polumaraton. Prošle godine sam u Ugljeviku trčao po 4'03"/km dok pred sâm kraj nisam stao zbog grča u stomaku no svejedno sam bio zadovoljan trčanjem, kao nekim dobrim treningom. A u Kanjižu nisam ni otišao. Ove godine mi još lošije "ide" pa će verovatno tek u petak da mi se razbistri da li mi se u subotu igde putuje.

Nema komentara:

Objavi komentar