02 kolovoza 2016

15 minuta. ne, 12 minuta.

koliko može da se napiše u 12 minuta?
već ih je 11.
toliko sam bio zauzet da taj nedostatak vremena za blog počinjem da osećam kao da sam zaboravio da popijem neki važan lek, i da mi zbog toga neki unutrašnji organ polako odumire.
da rekapituliram vikend
petak - dve duže šetnje, pakovanje, putovanje, smeštaj prijavljivanje i pasta party koji kasni "samo" dva i po sata
subota - trka, povratak u apartman na tuširanje i ručak, odlazak na proglašenje, povratak u apartman i duga šetnja do nekog od kopaoničkih vrhova, zatim grupno/klupski u grad da spiskamo sve što smo zaradili na trci
nedelja - dužina 28km sa uračunatim puzanjem uz jednu od ski staza, zatim blic skok do kuće na ručak pa još jedna mega turbo hiper šetnja do drugog vidikovca
ponedeljak - vampirsko buđenje i strčavanje od apartmana do Jošaničke Banje, igrom slučaja 28km kao i dan ranije. zatim putovanje sa svraćanjem na vruć burek u Mrčajevcima, a popodne blic vožnja mtb-om po okolnim brdašcima, koja je bila zamišljena kao odmor za noge a zbog nevremena se pretvorila u tempo-jurnjavu i totalnu mazačinu u zadnjih pola sata.
zahvaljujući toj žurbi sam shvatio da me čeka još jedan veliki posao jer sam primetio da ove michelin-ke sa plitkim šarama ozbiljno proklizavaju po suvom neravnom asfaltu (u par krivina je bulo upsssss povuci-potegni) pa ću morati da ih premestim na neku od pony-ka jer imaju iste 26'' točkove, a na bajk moram da stavim neke druge gume.

drugo poluvreme bloga je sama trka.
znao sam da će biti plasmana i proglašenja po kategorijama, i znao sam da je regionalna vojska na pripremama na Kopaoniku, jer sledećeg vikenda imaju prvenstvo u kros trčanju.
naravno da sam znao da je ovaj Vrhunc bolji od mene, ima vrlo skoro otrčan polumaraton za 1h22 što je za klasu bolje od moje trenutne forme, da ne kažem težine jer još uvek vučem onih par kilograma koji me muče zadnjih nekoliko sezona.
na trci sam ga primetio ispred sebe tek kad se grupa solidno razvukla, i po krivinama kroz šume i travu sam ga dugo gubio i hvatao na nišan.
u nekom trenutku na jednom perverzno oštrom segmentu sam ga prošao jer mu planina očigledno nije jača strana. međutim između 3. i 5. kilometra je me opet stigao i počeo da mi odmiče, na ravnjikavom delu gde se penjemo ka Jarmu, najvišoj tački trke.
mislio sam da ću da ga otresem na spustu međutim na neku foru je solidno otrčao spust a ja sam tu negde odlučio da sam prejako krenuo pa mi je potreban odmor.
tako se napravila razlika od možda minut, i po krivinama sam ga skroz izgubio iz vida.
on je tu negde stigao dečka koji se celu trku od starta bio 200m ispred mene pa im je valjda bilo lakše tako rame uz rame.
na dnu spusta sam krenuo na oštar makadam uzbrdo i nikog nisam uspeo da vidim ispred, rekoh nema veze, ovaj moj je verovatno krenuo malo rezervisanije pa sad ostatak trke ide 2% brže od mene, skroz očekivana stvar.
međutim pri izlasku na asfalt sam ih ugledao obojicu, na istih 200-nak metara ispred blago uzbrdo.
u sledećih 2.5km sam to sve uspeo da skinem i da ih stignem, iskreno nisam to baš očekivao a kao sam se malo i štedeo za kraj.
i onda hladan tuš, nabrijan da sačekam zadnjih 500m i da ih pocepam svojim poznatim finišem, volonteri nas skreću na zemljanu stazu i na još jedan začinski uspon pred kraj.
uz sve to su uz Slovenca trčala trojica klupskih i vidno ga podignuli moralno, jer je počeo da stenje i grize kao nikad do tad.
od gotovog veresija, od finiša rastrčavanje, nekako sam izgubio i volju i snagu i sve to zajedno kako god se zvalo, usporio i rastrčao zadnjih 500m zadovoljan što sam uopšte stigao s njima do pred cilj, i lagano protrčao ispod balona.
taj zadnji uspon i kratak ali jako tehnički, džombast spust su bili ona kap koja je prelila čašu mojih mogućnosti, jer sam u glavi imao ravan cilj po asfaltu i bio potpuno skoncentrisan na njega.
štola za ubuduće, ne dozvoli da ti neplanirane stvari totalno poremete um, pokušaj da odnekle iskopaš još malo koncentracije i motivacije, jer ipak između blago uzbrdo 500m i oštro gore pa dole 800m nije TOLIKA razlika da bi se skroz odustalo od svake borbe.
prođe mojih 15 minuta dok si rekao keks.

Nema komentara:

Objavi komentar