08 listopada 2019

nadoknada pre nadoknade

ne možete vi toliko da pročitate koliko ja mogu da napišem, posebno u danima kad imam prolivčinu, ili sa stomakom problemčinu kao danaske
elem obećao sam da ću napisati nešto još o onom Rtanjskom Polumaratonu koji je ispao jedna skroz posebna trka
kao prvo, zbog toga što to maltene nije ni bila trka, i
kao drugo jer je jedan događaj skroz nevezan za trčanje obeležio taj vikend

kao prvo (ovo je drugo nabrajanje, nije ono od malopre) vikend je ispao ludačko turistički

jer smo, pod jedan (ono "kao prvo" počelo da zbunjuje) proputovali od kuće do Dunava, tamo trčali trku na 10.5km, odatle skroz niz Dunav otišli do Novog Gradišta pa kroz kopno do Bora, a sve da bi se podsetili kuda smo to biciklama išli pre par desetina godina kada smo iz Brestovačke Banje mtb-ima vozili do N. Gradišta i nazad, samo da bi se tamo najeli palačinki
kakve su bile palačinke eto računajte ako je za to trebalo 7 sati na nekim kršinama od po 15kg i valjda 80+80km žuljanja dupeta
pod dva iz Bora nastavili do podno Rtnja gde smo sutradan trčali polumaraton
tu posle polumaratona pronašli najjadnije kuče na svetu, ošišali ga, prošvercovali u apartman, okupali, nahranili ga, i...
pod tri u ponedeljak otišli s kucom do jednog pa drugog veterinara, dodatno ga malo sredili, predali ga društvu za brigu o životinjama i vratili se nazad u Boljevac s tim da...
pod 4 ja popodne izašao na pola puta od Zaječara i dotrčao nazad do grada što je doprinelo informativno turističkom karakteru cele ekskurzije
pod 5 sutradan otišli na planinarenje na Rtanj, prvo jednom prečicom koja te odvede u Donje Nigde, pa drugom kojoj su nestale markacije ali smo nekako izbili na bolje markiranu stazu i shvatili da su to stare, napuštene, bataljene markacije kao i staza full zakrčena srušenim stablima pa je probijanje njom manje planinarenje a više IndijanaDžons-ovanje
pod 6 kad smo iz svih šuma izašli na čistinu jer Rtanj je jedna ogromna ledina/livadurina/kamenjar, odatle sam otrčao do vrha, putokaz je rekao 1h20 a meni je trebalo 0h30 s tim da sam bio premoren za neko ozbiljno trčanje pa je to bilo neko letagrično trčkaranje uzbrdo korakčićima od pedalj verovatno
pod 7 odatle smo se odvezli do Sokobanje gde sam uveče takođe malo protrčao a...
pod 8 ujutru smo otišli na još jedno trek/hajk/planinarenje do Soko Grada, penjanje na koji je na pola do sportskog penjanja, ali onog slobodnog bez užeta
pod 9 da se ni tu sve ne završi ostao sam impresioniran Bovanskim jezerom na putu ka Aleksincu, gde sam prethodno planirao trčanje od nekih sat vremena ali pošto smo se zadržali na Soko gradu delovalo je malo kompulsivno opsesivno da još pride iz auta izlazim svaki čas i trčim dodatnih nekoliko po nekoliko kilometara
pod 10 i po tom pitanju sam se predomislio pa izašao iz kola negde na 10km od kuće i dotrčao nekim sporednim putem, eto da sve ne bude onako kako je normalno

sve ovo je bilo KAO PRVO, o turističkoj komponenti vikenda

KAO DRUGO je ispalo to kučence, jer sam ja o njemu napisao blog, a taj blog je na svojoj stranici Pomoć Životinjama podelilo lokalno udruženje, i onda je sve to modernim rečnikom postalo VIRALNO i u narednih 7 dana je tu priču videlo 40,000 ljudi, lajkovalo 800, komentarisalo 200, podelilo 150
ZA SADA!
sad računajte koliko sam notifikacija dobio
hahaha i kuku, dva u jedan
evo i linka na vest sa nekog portala, koja dalje vodi na objavu i blog

https://petface.net/veoma-bolesnog-psa/

KAO TREĆE
taj Rtanjski polumaraton mi je bio JEEEEEE, URAAAA
već nekoliko godina mi je izvan radara i kada sam konačno shvatio da mi naleće taj datum, i vikendu bez nekih drugih zgodnih trka, gde ćeš veće sreće
par dana pred trku se ukaže mogućnost da trčimo tih 10km na Dunavu i kao "ajd, usput je" mada blage veze nema sa usput, skroz u trouglu stoje Valjevo i te dve trke
euforija je trajala...
pod jedan, dok nisam shvatio da sam se tamo uz Dunav razbio kao dinja i da ću jedva trčati pola polumaratona uzbrdo pa pola nizbrdo, i...
pod dva, dok nisam shvatio da sve skupa na startu stoji samo 30-ak ljudi, a pritom svi prijavljeni nisu ni došli na trku jer je prilikom prozivke (umesto čipova) na startu falilo dvoje i troje
startovala je i trka građana na 5km no dečurlija je brzo okrenula nazad pa smo ostali kud koji mili moji razbacani po planini i serpentinama, bar da je bilo međeda da mi prave društvo ali niti jednog međeda, eto
naravno uzbrdo sam prošao njih nekoliko i tu gde sam okrenuo tu sam i ostao, jer je zadnji ispred mene bio nekoliko minuta brži (do cilja sam mu prišao na minut) a prvi iza mene nisu uopšte delovali dostojni da se ijednom okrenem dok sam strčavao, čim sam video kako izgledaju otpisao sam ih vo imja oca i sina i svjatoga duha amin
naravno prvi u kategoriji mada, da ne poveruješ, bilo nas je 5, kanda naša kategorija najbrojnija
Lolu ovaj drug što je sedeo na prijavama nije hteo da upiše na 5km iako je bila crknuta od one desetke uz Dunav, pa je tako ni kriva ni dužna završila treća na ukupno na 21km, i takođe ni kriva ni dužna dobila kuverticu sa novčanom nagradom, i takođe ni kriva ni dužna sačuvala tu kuverticu da bismo ostavili veterinaru jer smo ono kuče našli taman kad je počinjalo proglašenje tako da je kuvertica došla ko kec na desetku i u prave ruke, da ne kažem šape

eto valjda sam napisao sve pod jedan dva i tri, sve kao prvo kao drugo i kao treće, a o samom Polumaratonu stvarno ništa, trčkarao turistički nadrkan što sam premoren pa se jedva pomeram umesto da skakućem, kao malo stisnuo uzbrdo da se što pre završi, TOTALNO rastrčao 6km najoštrijeg spusta sa pulsevima između 130-140 i obzirom da sam se tu odmorio kao da sam bio na masaži a ne na trci e ondak sam zadnjih 5km otrčao u skroz lepom Tempu, valjda sam zato i zamalo stigao onog polumrtvog ispred

nemožem čitati iznova i izpravljati gramatićke greške gdesam u gornjem toku iz laganja izgrešio izpravljajte sami

Nema komentara:

Objavi komentar