24 ožujka 2024

neki dani prođu prebrzo

imam poneku nedelju (tjedan) kad gotovo svakog dana na vreme prepišem trening, izlet, štagod, i sve ide po peesu, sve se slaže kao jesenje lišće.
a imam perioda kada odjednom skontam da osam dana nisam ništa upisao u excel i onda krene kopanje, kad sam gde bio i šta sam radio.

pa krenem od strave i popišem šta je tamo snimljeno, pa onda okrenem na fotografije pa na osnovu slika rekonstruišem gde sam bio i čime, a ako ne pomogne nijedno od ta dva onda krene kopanje po sms-viber-mesinđer da vidim da li sam loli napisao da ću se vratiti odavde ili odande ili tu i tu duva vetar odatle i onda se eventualno setim gde sam bio.

pa zapišem jelte.
tako mi je promaklo da sam nakon onog iznenadnog planinskog polumaratona trčao i ono lomatanje uz gasovod, pa kad sam konačno ukucao i to i jutrošnjih mržavih 7km po kišici i zahlađenju, ispalo je da sam već* stigao na samo 10km od martovskog zbroja 2023. što je više nego smjehuljivo.

jutros sam trčao u jako neudobnim noosa ff i nije mi jasno kako sam u njima uspeo da pretrčim hiljade kilometara ranije, imao sam CZ i ZC (jedna Zelena jedna Crvena) i mislim da sam u jednom paru prešao više od 1800km, a sada u ovom trećem paru CC prešao jedva 1100km i iako im đon ne deluje istrošen nekako su mi tvrde, neudobne.
a ne mogu ih nositi na šetnju i po gradu ovako pederski dreč crvene.

tako da sada već na stepeništu od podruma čekaju da ih bacim ili negde nabacim i mizuno shadow, i brooks ravenna, i adidas clima chill (one kao da ni od prvog dana nisu bile model "za trčanje") a moguće da ću da se ratosiljam i ovih asics noosa ff čisto da oslobodim prostor u stepeništu.
jer čim se ukaže prazan stepenik, on odmah zove da se tu posadi neki novi par, čuj mene zove, ne zove nego jeca, tiho cvili.

Nema komentara:

Objavi komentar