17 listopada 2026

smanjujemo ambicije

Današnji blog će biti nepravedno podeljen, jer uvek bih više voleo da je veći deo o sportu, a manji deo o propratnim pojavama. No, međutim, u gradu se dogodilo nešto šokantno što je višestruko zasenilo mojih jutrošnjih pet kilometara trčanja.

Naime, fantazirao sam da ću ići isto kao juče, 6km, a možda čak i 7, u nekom naletu neopravdane ambicije. No, kako sam krenuo i shvatio koliko sporo trčim i koliko niskom kadencom, videlo se da sam umoran i momentalno sam smanjio očekivanja. Završio sam sa pet kilometara, svejedno zadovoljan, obzirom da je juče bio izvestan breakthrough, pa danas mogu malo da rekonkolidujem noge.

A ono što nas je sve u gradu šokiralo jeste da je momak kog smo znali još iz srednje škole ubio svoju majku, o kojoj se brinuo i negovao je poslednjih nekoliko godina, hranio je, presvlačio je i sve završio na poprilično brutalan način, čije detalje mogu da izostavim. Nakon toga je zaključao kuću, otišao u policiju i prijavio da je počinio zločin.

Što je čudno, imali su veliku kuću na prelepom mestu iznad klisure reke, imali su dva lokala za izdavanje u gradu, potpuno sređen život, resursa i za starački dom i slično. Povremeno sam ga sretao na trčanju kada sam prolazio tim krajem, koji je jedna uzvisina iznad grada sa prelepim pogledima. On je nekim malim motorom odlazio do prodavnice i vraćao se kući sa namirnicama. 
Imali su jednog divnog psa pre nekoliko godina sa kojim je naša kujiца volela da se druži, onako kroz ogradu, i sve u svemu nikom ne bi moglo pasti na pamet da će se sve na tako brutalan način završiti i okončati.

Šta li će dalje biti, samo Bog zna, koliku će kaznu dobiti, koliko godina u zatvoru. Starija sestra mu je preminula pre dve godine od tumora na mozgu i sve u svemu, podosta mučna situacija, a posebno za nas koji smo ga poznavali.

Ono po čemu je bio čuven na završetku srednje škole bilo je prepričavanje kako ima 3.000 gramofonskih ploča, što je bio rekord u gradu. Ja sam se tada tek vrteo oko 150 do 200 i to mi je bilo nešto nepojmljivo. Mislim da mi nikada nismo prešli preko 1.000 ili 1.200, nemam pojma.

Ali, nažalost, narednih desetak godina on će slušati neku drugu muziku, bez ploča, samo u svojoj glavi.
A isteknuće mu i vozačka za motor :-(

Nema komentara:

Objavi komentar