07 lipnja 2018

izlet

danas sam napravio izlet-duatlon!
bicikl pony (što ga milijana gony) sam malo "frizirao" tako što sam umesto običnih 26x1.95 debelih guma stavio 1" široke, dakle najuže moguće.
ajme kako je to "tvrda" vožnja, kao na felnama da se vozim.

plus sam od "pozitivnih" stvari dobio to da mi je sada svaka brzina manja, jer u onoj desnoj ručici imam tri, koje su do juče bile recimo za brzine od 8-15-25 km/h a sada su za 7-13-23 km/h, ili mi je barem takav osećaj. pa sam se rastočio od turiranja gde god sam mogao brže od 30-ak km/h...

elem nakon 20-ak km sam stigao u varošicu Mionica, gde sam u parkiću pored fontane i česme parkirao biciklu, vezao je sajlom i otrčao na Izlet.

asfaltom sam otišao prvo regionalnim a onda spor-sporednim putem do pećine i manastira Ribnica, i odatle nadalje nastavio da se češkam po glavi kako da sprovedem u delo ono što je na mapi delovalo pis of kejk...


trebalo je pregaziti potok pa krenuti stazom kroz šumu kojom očigledno u zadnjih mesec dana nije niko prošao. eee onda sam stigao podno neke livade koja je toliko zapuštena da je gaženje kroz travu do kuka bilo na pola između avanturizma i lova na zmije golim nogama. 

nakon što sam se popeo kroz tu nepreglednu livadu, spazio sam nešto što izgleda kao ograda od ranča, na 200m levo, pa sam puzio dalje uzbrdo još toliko, i dalje kroz duboku travu i na mestima trnje. hvala zmijama što su se na vreme razbežale. odatle sam po sećanju (kako je kod kuće izgledala mapa) probao da odem negde levo no to me je odvelo nazad u potok i trnje pa sam se vratio uzbrdo.

nakon nekoliko minuta "trčanja" kroz istu travuljagu sam stigao do šumarka i dosta čistije staze, koja je prvo prerasla u zemljanu stazu pa u još ravniju sa manje granja i trave, i na kraju na normalan makadam. odavde može samo ići nabolje, pomislio sam. kilometar kasnije dokopao sam se asfalta, i strčao 6km nazad do varošice.


tu je usledilo tankanje na česmi, pa čišćenje čarapa i patika od ostataka korova, pranje nogu u fontani, umivanje i sve ostalo što bi moglo zabaviti dokone tetke koje sede po okolnim klupama. poslednja etapa duatlona je bio povratak ponikom kući, 20km alternativnim putem dok je okolo na sve strane grmelo. no munje se nisu videle jer nije udaralo u zemlju, samo su se oblaci svađali između sebe. 

na slici se u dnu desno vidi početak drugog dela trčanja, odatle sam se izborio uzbrdo do krajnje leve tačke koja predstavlja asfaltni put. a desno u vrhu su crkva i pećina odnosno kraj civilizacije gledajući odozgo, tj završetak prvog dela trčanja


Nema komentara:

Objavi komentar