25 lipnja 2018

zagrobni život

kako "volim" ovu situaciju kad je leto napokon došlo i potrajalo čitav jedan dan pa se vratila jesen proleće ili koje god treće međusranje, sa jedva dvocifrenim jutarnjim temperaturama

dani se prevrću kao palačinke
pomisliš da li je prošao ili nije pa ga okreneš da proveriš, a on već zagoreo
brzo ga okreneš na drugu stranu, probudiš se usred noći pa pomisliš auuu ko će sad ustati a ta druga strana palačinke nije ni videla vatre pa je vratiš da spava, htedoh reći da se prži

gledam da li je trka bila pre dva ili pre tri dana a ono piše da je bila preksinoć i da je danas tek ponedeljak, postoji izvesna mogućnost i da sam zato još uvek umoran

donekle me je dotukao i onaj put od brčkog do šapca, jer nas je taman uhvatio mrak pa je tih sat i po kroz kolone poludelih vozača koji žure sa jedne svadbe na drugu ličio na fliper kroz duga svetla koje je svaki treći zaboravio da isključi jer tako on bolje vidi (a mene ko jebe jelte) pa se naprosto napravio lud na aMblendovanje

dođeš kući u 11 legneš u ponoć probudiš se u 6 pretumaraš celu nedelju kao zombi(e) i onda se u ponedeljak pitaš zašto se nisi VEĆ odmorio - pa koje crno "već", možda se neću odmoriti ni do sledeće subote

e sad tu postoji izvestan sukob interesa a biće šta će biti kao i uvek, a ne ono što je možda najpametnije

naime u subotu imamo taj tradicionalni predvečernji polumaraton, a 8 dana kasnije je sljemenski, pa sam onda ja mudro pomislio da je najbolje da danas odem na neko planinsko trčanje i da počnem sa uhodavanjem za sljeme, jer je od sutra do petka najavljena kiša a to pomenuto brdsko trčanje bih radije obavio po zemlji i makadamima nego po blatu

no ne vredi, previše sam umoran, pa sam jutros opet otišao na trčkaranje sa drugaricom njenim ritmom od 7'/km, a popodne ću pokušati neko mini mini mikro planinsko trčanje pa pomoz bože, koliko izdržim... m. o. ž. d. a.

Nema komentara:

Objavi komentar