10 lipnja 2018

sudbina

što bi rekli naši stari "sudbina je tako htela".
to je valjda opravdanje za sve što si propustio ili zaboravio.
pa svališ na neku višu silu, "tako je moralo biti", ili "ko zna zašto je to dobro".
pored silnih grmljavina i pljuskova koji su tutnjali kao da spavam ispod viktorijinih vodopada, budio sam se na svakih desetak minuta.
par sati uzaludnog žmurenja pred definitivno ustajanje mi nisu nadoknadili ništa sna.

onda doručak.
valjda od nespavanja ili čega već krenuo sam da tovarim u sebe lopatom šećere, to je onaj samoodbrambeni mehanizam organizma da bi mu se ubrzo opet prispavalo.
znam za svoj savet i iskustvo da nikada šećerima ne treba dozvoliti da pobede kofein u takvim situacijama, no umesto da samo popijem drugu šolju ness kafe ja sam u nju nalomio još šaku keksova i napravio bebi kašicu.

zato sam pride i podrigivao celu trku jer mi taj obrok zbog preobilnosti očito nije skroz prošao kud je trebao.
tu sam već imao dva hendikepa, jedan od više sile (nevreme) a drugi dobrovoljan.
ne znajući gde će biti i koliko baruština, uzeo sam patike koje sam samo delimično upoznao jer sam ih osim na jednom treningu nosio samo na trekingu u Brtonigli (gde je bilo skroz svejedno u čemu trčiš obzirom na kombinaciju nekoliko komplikovanih podloga).

opet sam imao sreće jer kao i na zadnja dva maratona (Asics Noosa FF) ni danas nisam uopšte primetio da imam patike (DS Trainer 22) što je nešto najbolje što sebi možeš poželeti glede obuće.

prvu ravnu trećinu trke sam pretrčao po 3'53''/km, drugi deo uz/nizvodno sa okretom na vrhu kupsera sam otrčao po samo 4'22''/km no upravo tu mi niko nije dodatno odmakao a svi iza koji su mi bili blizu su prosto nestali. treći deo sa manjim usponom ali kilometar kockica je prošao po 4'07''/km, pa zbog raznovrsnosti terena nemam nikakve predstave da li je sve moglo ekonomičnije da se prođe, i za koliko.

ukupan prosek za 10.1km (nisam stisnuo lap odmah na početku) mi je bio 4'07"/km što je ni tamo ni ovamo, nisam ni razočaran ali ni oduševljen. tako nekako sam otrčao i Holjevku početkom sezone s tim da je ono bila veća i jača trka, sa znatno bržim profilom i podlogom.

s druge strane, po ovakvoj tropskoj sparini kao danas, vidim da su mnogi podbacili ili prepolovili sa 21 na 10.5km, a meni je sve delovao kao još jedan od dana u nizu, očigledno sam se aklimatizovao na ove monsunske uslove.

plan je ispunjen, nakon dva maratona u dva vikenda lepo sam "presekao" tu monotoniju sa jednim cenerom, i sa dosta optimizma ulazim u narednu sedmicu koja bi ako sve bude išlo po planu trebala da se završi sa mojim ko zna kojim half-om u Vrbovcu. druga opcija je bila 5/10km u Kuli no subota popodne (Kula je u 18h) je dosta napornija i za odlazak i za povratak kući nego što je to nedelja ujutru (Vrbovec je u 10h). kako god.

Nema komentara:

Objavi komentar