28 kolovoza 2018

29 i 28

juče sam onim naslovom "25 i 27" hteo da kažem da sam pretrčao 25km 27-og u mesecu no predveče sam dodao još 9km pa ništa nije dobilo željeni smisao.
danas je logično 28-mi koji obično dođe nakon 27-og u mesecu, a jutros sam pretrčao, kaže Strava, 18.73 km + 10.81 km dakle 29.540.

kako bi rekla Bivša Kuma moraću popodne opet "nadoštrukavati" ovu polovinu kilometra, da zaoblim dnevnu cifru. pa koliko izađe. još ću sutra ludovati sa kilometražom pa u četvrtak samo nešto lagano i ne previše, petak će biti putovanje a 2 trke u subotu i nedelju.

ako ništa ne krene po nekom strašnom zlu, u subotu popodne me možete gledati na kanalu arena sport kako trčim žumberačku utrku, a u nedelju ujutru rastrčavam onih 9.99km oko jezera orešje. obzirom da ionako spavamo u uobičajenoj bazi u samoboru, eto prvi put će se potrefiti da ujutru umesto po okolnim brdima otrčim trku umesto rastrčavanja, jer je start/cilj na samo desetak kilometara. 

što se tiče jutrošnjeg trčanja, delimično je bilo isforsirano okolinom i običajima jer je nekakav crkveni praznik i tzv. crveno slovo pa nije poželjno išta raditi, mislim od "radova". ništa farbanje krečenje brusilica i to. pa rekoh ajd onda ako već kući neću biti od koristi da odem negde malo dalje. 

plan su potpuno s*ebali kučići koji su se razlajali u 5 ujutru, nakon samo 6.5 sati mog sna. negde u pola 6 sam shvatio da više neću zaspati i zamalo počeo da jecam od muke. znam koliko to znači za umor, stanje leđa, opšte zdravlje. onda ti se celog dana traže šećeri da bi te održali budnim i ne znaš koje je zlo manje: padati u nesvest jer bojkotuješ šećere, ili padati u nesvest od insulinskih atomskih udara. 

odlučio sam se za prvo i za sad preživljavam nekako. upravo ovog trenutka mi je pala na pamet sumanuta ideja da skuvam kafu ovako kasno, ne znam da li je to pametno ili da ipak samo uzmem tabletu od 200mg kofeina. nakon ručka sam dugo gledao u pravcu činije sa čokoladicama ali sam na kraju ipak pojeo šaku badema. 

jutros sam se vukao kao mrcina i za tih nepunih 30km utrošio 3h08', okej, sa 500m uspona, pa računam da mi to nije bio preveliki napor za noge. mada, katkad je i šetnja od 3+ sati dovoljna da zamori. kako god. može ovaj beskonačni pospani dan da se smatra i kao dan odmora od bržeg trčanja. hmm

Nema komentara:

Objavi komentar