15 rujna 2019

ko sa decom spava upišan se budi

Šoferska je tuga pregolema.
Tablice i kompjuteri i zdrava logika je govorila da sam nakon Šapca i proseka 4'31''/km svaki sledeći polumaraton trebao da istrčim bar za trunku brže i evo vraćam se iz Čačka sa mišlju da napišem euforičan status ili tvit "postao sam presrećna tetka dražesne bebice koja se zove 4m37s po kilometru" buahahahhaa.
To mu dođe kao 4 kila i 370 grama, glomazno dete nema šta, eto zašto mi je porođaj bio težak.
Kao računao sam da ću po vrućini ići 4 kruga po 24 minuta, to mu dođe 1h36.
Ondak sam prvi krug prošao malo ispod 24', drugi malo preko i tu sam se već pitao kako ću na ovim balvanima od nogu da se dokopam cilja, znači bukvalno kao na štulama da sam trčao.
Nešto otresao rastresao,
ali džaba džaba,
trčao sam rastočen
ko silovana žaba žaba.
Pred kraj drugog kruga me iznervirao neki krpelj koji se zakačio u fazonu ajd Sale ti određuj ritam a ja ću da ti dahćem zavrat, pa sam mu na okrepi mučki pobegao par metara i do kraja kruga ga svo vreme razvlačio ko kerovi čarapu dok nije odustao pa sam i ja mogao da predahnem.
Tu sam mislio da ću malo da predahnem međutim toliko od ovih ispred je uletelo u cilj 10km da sam ostao sâm načisto pa sam morao da hvatam nekog ispred.
Bile su neke dve ženske stalno u blizini, jedna se držala ispred skroz do poslednjeg kruga a druga je odjednom dramatično usporila i nastavila da se vuče ko mrcina, značiiii pucanje po svim šavovima.
Rekoh sestro po ovoj vrućini kad pukneš tako rano, ajd što ćeš zadnji krug da ideš minut po kilometru sporije, nego što sa tim isceđenim nogama ima više tečnosti da izgubiš na plakanje nego na znojenje.
A šta ću im ja kad su neiskusni, dva dana će da hoda kao da je jebo automehaničar pa će se posle toga valjda opametiti.
Mada se neki nikad ne opamete i tako trče svaku trku, njima se valjda sviđa to sa automeančarem, kažu "idem dok ide pa ću posle ionako da usporim", ako pile ako, rodila majka mazohistu.
I sad se ja našo tu da pametujem a i ja proplakao zadnji krug.
Jedino me držalo da stignem onog hipstera sa dugom riđom bradom, malo se otimao tamo negde ceo 19-ti kilometar, kao ne primećuje da sam ga stigao nego kako da kažem, prosto spontano ubrzavao čoek kako mu dođem na metar, samom sebi lupao kontre dok nije i on stao u red kod automeančara.
Ja ga malo posmatrao rekoh šta to sebi radiš jado, pa ga prošao u fazonu nemoj tebra da se takmičiš protiv samog sebe ako nemaš snage, izgubićeš.
A usput ću te i ja prestići štonobisereklo kolateralno.
U cilju vidim da je nestalo struje, laptop radi ali džaba džaba kad čipeve ništa ne očitava pa su na papirićima vodili prolaske i nisam mogao da vidim koji sam ušao, Lola kaže jubilarni 13-ti u generalnom, trc.
Ugl prvi krug sam išao oko 24' i zatim tri kruga po 24.5' što nije nikakvo pucanje kao što sam ga doživeo, bio sam ubeđen da mi je svaki sporiji za još pola minuta.
Džabe sam lagao ljude u cilju kakvi su mi prolasci bili.

Nema komentara:

Objavi komentar