05 prosinca 2012

bosanac na maratonu

imaš ono bosanac u kanadi, bosanac na floridi, pa razmišljam da napišem i priču "bosanac u atletskom klubu"... znaš ono, počinje sa trener je jedan divan čovjek, pažljivo me saslušao, ljepo me primio kao najrođenijeg, a završava se sa onaj šupak od trenera napisao mi posle dionica još da moram čistit svlačiJonicu... a sve to mi naravno palo na pamet dok sam se veselo "provodio" juče na vožnji, gde sam na trenutak pomislio da sam na floridi pa ostatak vožnje proveo na aljasci i proklinjao svaku kapljicu vlage u svakom oblaku ponaosob, a tek vetru sam pominjao sve po spisku. no više o tome u posebnom postu... malo kasnije.

a malopre mi je jedna tzv notifikacija skrenula pažnju na članak o događaju za koji nisam ni znao, kako je nastavnik u školi prilikom časa na terenu uzeo budak i pred decom ubio kuče koje je tuda prolazilo. naravno ispod takve vesti kao i ispod svake slične kreće rat između zaštitnika životinja i onih drugih koji bi sve probleme rešavali kalašnjikovim, svaki put ista priča, ista dva tabora, kao plavi i crveni na vojnoj vežbi. a ja samo čekam da evoluira ova ideja o utamanjenju svega što nekima zasmeta, pa nakon čišćenja ulica od pasa pređu na sledeće ideje tipa da treba krenuti po zatvorima i sve robijaše pobiti (šta ima da izlaze nazad? ko je ubio ili ukrao ne treba nam više među nama), pa posle njih penzionere i invalide (nikakva korist od njih, a sav porez ode na njihove penzije), pa duševne bolesnike, pa onda bi mogli i nepismene da pokokamo, jeftinije je nego da im drugi put plaćamo školu, e pa onda od pismenih da se rešimo ovih prodanih duša što koriste latinicu, i ostaće nam živi samo profesori koji pišu ćirilicom, ali jbg, dotle neće imati koga više da ubijaju pa će valjda morati međusobno...

Nema komentara:

Objavi komentar