28 ožujka 2016

trka u novim patikama!

za razliku od januara kada sam imao 62 trčanja, do sada u martu imam samo 17! ali mi je zato prosečno trčanje dugačko nešto malo iznad 26km. gledajući dalje u statistike poslednjih 12 godina, već sam premašio naj-mart po kilometraži, jer sam uvek bitno smanjivao trčanje i oduševljeno skakao na biciklu kad god je vreme to dozvoljavalo. bicikla nije imala nikakav "anti-trening" efekt, jer sam na taj način uvek podizao formu i "ulazio" u prolećne polumaratone sve odmorniji. sada pak nemam nikakvih ambicija po pitanju brzine na 21km, i skroz sam zadovoljan ako to mogu da preživim za sat i po, kao jedno obično tempo-trčanje. ipak, na treningu se pomučim za 1h34, a na trci uvek ispadne malo lakše. jbg bar usput nemam raskrsnice i semafore :-)

što se tiče Kruševca, zamišljao sam da se "prošetam" za sat i po, to jest par sekundi ispod. naravno da mi se kao ljubitelju prirode puno više sviđala trka pre tri godine kada se trčalo iz Kruševca negde u daljinu 10.5 km pa se vraćalo istim putem nazad, jer tako bar upoznam neki novi kraj. ovako, 4 puta u krug, ipak je isto kao i kod kuće da sam nacrtao 5.25 km kroz predgrađe pa se vrteo jovo nanovo. što se tiče toga "šta si video, gde si bio", osećaj je - NIGDE. jbg ne može baš svaka trka da bude ujedno i izlet, šta ćeš.

s druge strane, upravo ta 4 kruga su olakšavala da se plan stavi na papir, crno na belo. 90 minuta podeljeno na 4 je 22.5, pa sam odmah znao na šta treba da gledam. po raskrsnicama i na U-okretu je svaki gps sat morao malo da preseče i skrati pa nisam obraćao pažnju na detalje tipa metar ovamo ili onamo, nego samo na vreme. ako ti trebaju 4 kruga po 22.5 minuta, to su UVEK 4 kruga po 22.5 minuta, bez obzira da li ti sat greši u plus ili u minus, pokazuje li 5.0 ili 5.5 kilometara, jedino je važna štoperica a ovo drugo će samo da te zbunjuje i remeti koncentraciju.

prvi krug sam išao na osećaj, da mi bude komforno, i prošao ga za 22'25''. onda se ta mikro grupica od nas 3.5 raspala pa sam drugi krug išao na lastišu sa isailovićem, malo on ispred malo ja, nemam pojma da li je neko tu radio fartlek, ili obojica. tada je još uvek jako duvalo na onom suprotnom pravcu, a u ciljnom je bilo u leđa. prema kraju trke se vetar okrenuo kontra. taj krug je bio 22'13'', mada mi se učinilo da sam ga išao brže nego za samo 12 sekundi u odnosu na prvi. tu na kraju kruga je on usporio zbog povrede a možda i odustao, ne znam, pa sam krenuo da jurim ove ispred. pohvatao sam par ljudi i stigao keti, pa sam nastavio pored nje da ne bi pala u tempu jer sam video da ganja rezultat. zbog toga sam opet za nijansicu usporio pa je treći krug ispao najveći fartlek do tada, mada mi je to usporavanje, kolicno god bilo, veoma prijalo. nisam stisnuo lap tačno u ciljnoj kapiji nego malo iza pa nisam znao koliko da oduzmem od tih 22'27'' koliko mi je pokazao sat. tako smo nastavili još pola kruga i tu je počela da me hvata nervoza, da ne ostavim sebi previše posla za sâm kraj pa da moram da sprintam kao budala. mada ne mogu da kažem da mi taj rezultat išta znači. ali eto. tako sam nekako zamislio da "moram" da to skrljam za 1:29:40, recimo. onda sam opet pojačao, i do kraja držao taj malo ubrzaniji ritam. odmah me uhvatio bodac ispod desnih rebara i počeo sam od muke da se smejem samom sebi. da vidiš sad kad zastanem na minut pored staze, pa se presavijam kao tepih na onoj šipki za trešenje. diši plitko diši duboko, boli li više boli li manje, tek razmišljajući o stomaku ja već prođoh kroz cilj, a zadnji krug mi ispade ispod 22 minuta. dakle što veće promene brzine pravim, to brže trčim. svašta.

prosečan puls u prvih 19 km mi je bio 153 (!) da bih ga u zadnjih 8 minuta grunuo prema 160-ak i tim ubrzanjem podigao prosek na čitavih svemirskih monstruoznih 154 :-) šta da se lažemo, premoren sam bio, jer i pored dva litra kafe trčati sa pulsem 153, to je otprilike kako trčim prvu polovinu maratona. mislim da su me više od dve dužine 36 + 35 km (utorak i četvrtak) ubile dve stvari neposrednije pred trku, a to je 1) pomeranje sata jer sam se jedva probudio i ceo dan trepĆao kao zombi, i naravno 2) ono pešačenje/planinarenje u subotu od pet i po sati.

jutros sam se probudio još teže i ceo dan jedva gledao koliko su me pekle oči, nadam se da ću noćas početi da se vraćam u neku normalu. kažu da se opet vraća toplo vreme, to će mi baš prijati, a ionako više nema nikakvog smisla trenirati na +9°, ako će sve sledeće trke biti na +22°. danas sam pretežno po kamenjarima lupio 21km sa 700-750m uspona, ne znam tačno, ove aplikacije se posvađaše na krv i nož po pitanju te procene. prvih pola sata sam mislio da ću da se sapletem o sopstveno dupe, ali su mi se kasnije noge razvezale i da mi je neko ponudio opkladu/nagradu otrčao bih još jednom isti krug i navršio dnevnu kilometražu do maratona. sad razumem zašto neki kažu da je sve u glavi - to je sve sâm ludak do ludaka.

Nema komentara:

Objavi komentar