24 lipnja 2021

napokon epic ride

eto uspeo sam, lalalalala
opet sam se kolebao, da li da skratim, da li da ostavim za neki odmorniji bolji dan, da li da se ne premaram, da li da ne rizikujem, i u nekom trenutku sam prelomio ma idem pa kud puklo da pukne
prvi deo navigacije nije bio previše zahtevan jer sam tim planinskim putem već išao dosta puta, jedino je trebalo ubosti pravo odvajanje
nakon što sam prepoznao ono što sam obeležio na kartama, trebalo je samo proći tom novom prečicom
SAMO (!)
već u startu je bilo jasno da sa puta skrećem na puteljak
nije da se nisam pokolebao, tačnije nije da sam se baš pokolebao ali sam se kako reći onespokojio
da vidiš kad nadrljam sad ovde
malo uspona pa malo spusta, zemljani izlokani put ali ide se, nekako pa kako god
zatim malo komplikovaniji spustić, nekako se snađoh bez proklizavanja kroz prašinu na strmini, i uleteh u uspončić poput tunela, stotinak metara izlokanog puta sa ogromnim kamenjem razbacanim na sve strane
pokušao sam da vozim pet metara, deset, upao u kanal, točak je počeo da odskače u stranu, zadnji je proklizao, iskreno ne znam da li mi je falilo iskustva ili snage
kad kažem snage ne mislim da je bilo previše strmo, nego sam možda izranije trebao da se pripremim da stisnem gas do daske, mada bi bicikla opet skakala levo desno i definitivno se ne osećaš sigurno i da veruješ da nećeš pasti jer je prestrmo i svaki točak ide gde on hoće, malo se ja tu pitam
nemam pojma
treba mi još ovakvih vožnji i ovakvih "nemogućih" uspona i spustova, da bih pomerio granice šta ipak može da se proveze a šta ne
nakon toga je usledio dugačak spust, na mestima sa puno kamenja, na mestima izlokan, no svuda sam uspešno prošao
zastao sam najmanje deset puta da slikam predele jer sa te strane Povlena nisam nikada bio, taj severni prilazak je predivan i trebalo bi ga natenane peške proći uzbrdo, da bi pogled uvek pucao u pravom pravcu
ostatak vožnje je bila rutina, ali koja se itekako isplatila samo zbog tih novih 3.6 km 



Nema komentara:

Objavi komentar