31 kolovoza 2021

glupi avgust

moram priznati da se avgust završio zaista trešnjom na šlagu na torti i stvarno ne znam čime sam to zaslužio.
a sve je krenulo kao totalna propast, mislim ta trešnja i taj šlag, pa i torta.
nisam ni znao šta bih smislio danas nakon onako haotičnog dana.
ujutru sam otišao na trčanje, posao nije bio naročito lak, posle posla sam otišao na tri sata MTB-a tokom čega sam bogme imao i dosta vremena u ružičastom (baš da ne slažem da je bilo "u crvenom") i nakon svega sam uveče dobio BioNTech bez šlaga.
malo boli rame ali sam ipak uspeo da nakupim dovoljno čvrstog sna između silnih prevrtanja i obrtanja.

jutros naravno ništa osim pola sata rekreativnog vozikanja pred posao, nisam ni znao šta treba ni šta mogu ni šta ne treba da radim, nisam stigao ni da guglam.
50% dobije temperaturu ostalih 50% bolove u mišićima i još nešto % nemam pojma šta, uglavnom ništa dramatično nisam osećao osim tog ramena, temperature bogu hvala jok.

i zgledam se tako, nit mi se trči niti imam pojma šta bih radio, ajd da napumpam trkačku jer je ona valjda lakša od mtb-a, ipak 10kg naspram 14kg (sa pumpom i rez gumom) bez vode.
problem je što na mtb-u uvek vrtim sitno i gledam da nikada ne ostanem bez obrtaja, kao kad vučeš prikolicu uzbrdo, nećeš ić četvrtom.

a problem je šta?
problem je što na road bike uopšte nemaš ni prvu ni drugu, sve kreće od treće, gle to je čak i kao neka rima.
najsitniji prenos ti je da ideš nekih 20 km/h a pošto ja nisam fausto kopi logično je da kad me spiči vetar neću na oštrom usponu ići bitno preko 10 km/h što znači da ću ostati na jaojao 50-ak obrtaja što je mogu vam reći poprilično BOLNO za one koji nisu trenirali.
a ja od kraja zime i onog toplog marta nisam uopšte seo na trkačku, samo jednom a i tada su mi se raspala leđa na vožnjici od samo 60km.

blog se već otegao pa ću da sažmem ostatak.
prvi sat mi se plakalo i došlo mi da na uzbrdicama siđem i da guram biciklu.
drugi sat sam odvezao tongue in cheek nadajući se da ću se nekako ipak dokotrljati kući.
u trećem satu sam imao najoštriji uspon i z-a-i-s-t-a nisam imao pojma da li je moguće da sam od mtb-a baš toliko neutreniran za road bike, ili me noge tako neverovatno bole od vakcine tj reakcije.
u četvrtom satu sam konačno okrenuo niz vetar koji je sve do tad pokušavao da me ubije i nekako sam se dokotrljao do kuće.

napunih sveukupno dva sprata kuće preko 1000m uspona.
sad kad sam popio dva bezalkoholna mogu i noge da me bole, baš me briga, još malo pa na spavanje da nadoknadim ono prevrtanje od prošle noći.



Nema komentara:

Objavi komentar