Stigao je i drugi par.
Trenutno sam u dilemi da li da se ispovraćam na leve ili na desne pertle.
Nakon jutarnjeg trčanja koje je ispalo za nijansu duže od zamišljenog, u podne sam otišao da isprobam patike pa je i to iznenadno trčanje ispalo duže od planiranog, i to skoro duplo. Sad ležim nakon užine, skvrčen u fotelji, gledam u ovaj mrak s druge strane prozora, čekam da se pojavi neki viljuškar da me podigne i pitam se koliko li ću to Planirano Kao Drugo, a evo ispade Treće trčanje, da skratim. Jer predosećam da bi "tri produžena" bio nerazuman ishod. Nemam snage ni da pustim neku muziku. Kao motivaciju za trening slušam Ringa kako krcka granule tu odmah ispod mog lakta. Večeras ne uzimam nove patike, da ne bih u mraku ugazio u nešto...
Inače, spremam blog o tome zašto mi je 14km omiljena dužina treninga.
Možete i da pogađate, ako nemate pametnija posla.
Nemam više ništa važno da vam saopštim.
Evo podrignuo sam na čokoladni puding.
Možda je to ono najvažnije, što sam krio između redova.
Nema komentara:
Objavi komentar