29 prosinca 2019

raz(očaran)

ne znam zašto se kaže razočaran jer prvo bih trebao da budem očaran, ali ja i da sam danas pretrčao planirana 33km ne bih bio očaran nego jedva polu-zadovoljan, i sad ne znam zašto mi rečnik nudi da budem RAZočaran

što se tiče mog ličnog zadatka, sinoć se udarih po čelu i povikah PA JA ZABORAVIO NA MOJE 4 HILJADE, SAMO GLEDAM ČELINDŽ???

a u Excelu mi se pojavilo 4018, pa ja nemam pojma kada sam prebacio okruglu cifru o kojoj sam toliko pisao dok me nisu obuzeli ovi novonastali demončići...

nego Strava
postoje tu tačno dva koraka koja kontam sada
1)
nekako sam se vrteo oko 60. mesta pa se popnem iznad pa opadnem ko vodostaj i tako je to postalo maltene uobičajeno dok sinoć nisam ugledao broj 50 i prijatno se iznenadio
objašnjenje može biti u tome što se nekoliko ljudi tu između 40-60. mesta malo odmorilo pred današnju trku jer je nedelja i ko zna koliko je moglo biti maratona širom sveta, pritom treba imati u vidu da nije svuda zima, kao što je kod nas, na južnoj polulopti može biti na desetine malih noćnih maratona između subote i nedelje, recimo
2)
a obzirom da je danas bila nedelja, poslednja u godini, verovatno su svi ti koji su malo predahnuli i elegantno me propustili 5-10 mesta napred, danas omlatili na treniingu ili trci neku zadnju najDužinu i vratili se tamo gde im je mesto, pa usput vratili i mene (tamo gde mi je mesto, ha!)

trenutno mi piše 54. mesto s tim da su ovi nekoliko mesta ispred nekako odjednom odmakli po 15-20km što će u naredna dva dana biti jako teško nadoknaditi, iz dva razloga, pa idemo opet po stavkama
1)
meni su radni dani, a zbog prirode posla jako naporni, i ponedeljak i utorak
2)
čak ako novi sneg ne bude padao, ovaj će se topiti i pretvarati u žestokog neprijatelja za trčanje narednih 48 sati tako da sam narodskim rečnikom s.eban, i to dobrano

pa šta ćemo, kaj bu - bu, protiv sudbine se ne može, a kao poslednjeg džokera imam nešto o čemu mogu da pišem i narednih dana, večeras nije kraj sveta

Nema komentara:

Objavi komentar