11 travnja 2020

tek 8 ujutru a oči me već peku

nenam pojma čemu služe ove tablete protiv alergije kad se svake noći budim oko 1 i ostanem budan par sati, a kad imam "sreću" da se probudim između 2 i 3 onda više ni ne zaspim pa ustanem u 4 da završavam razne stvari po kompjuteru.
bar da spavam u nekoj prašini pa hajde no naprotiv cela kuća za vreme ovog opsadnog sranja očišćena usisana prekrečena gotovo renovirana.

juče sam pričao sa kolegom trkačem ovde iz sela koji radi u fabrici nameštaja pa sam dobio neke savete kako da opravim vrata od kupatila koja su malo nabubrila pri dnu, i eto baš na kako se zvaše onaj praznik od pre par dana na temu vantelesne oplodnje, e pa tako i moja vrata dobila male trbuščiće trudničke dole pri dnu pa ću ih ovih dana abortirati šlajfericom, pa ondak auto git.

kaže ovaj trkač triatlonac moraćeš da kupiš git i uzmi taj i taj jer je najbolji, ja odmah siđem do šupe i slikam mu novo pakovanje koje uvek kupim čim potrošim stari, rekoh ne znaš burazeru s kim imaš posla.
obzirom da je ovo nova situacija sa DVA dana kućnih karantina za celu zemlju, a dodatno komplikovana zbog sledećeg (dokle više?) crkvenog praznika u nedelju, treba lepo osmisliti oba dana.

subota tojest danas može šišanje trave u vrtu i tako neki veći posao, a nedelja zbog tog praznika da nas komšije ne prijave svetom petru i pravoslavnoj miliciji ako nešto baš rndam i zavarujem, tada dakle mogu neki lakši poslići, može da se oreže neko drvce koje nije još prolistalo, može da se opet nakalemi limun, da se vezuju novi suncobrani za ogradu od terase, a ako mi baš bude dosadno možda konačno smislim neku društvenu igru sa psima u dvorištu ili napravim ranije pominjani poligon za bmx :-)

no o tom potom, tako sam srao i prethodnog vikenda pa nisam uradio ništa jer sam shvatio koliko mi je odmor potrebniji od planiranja glupavih aktivnosti.
ne pamtim ni kada sam zadnji put potrčao, ovaj novi MTB je totalno zarazan i juče sam nastavio sa ispitivanjem nepoznatih stazâ i upoznavanjem lokalnog terena iz novih uglova i moram reći da mi je lepo išlo.


štaviše u jednom trenutku sam pomislio, ova bicikla i ja smo izgleda toliko rođeni jedno za drugo da je pitanje dana kada ćemo se zajedno probuditi u hitnoj, obzirom na to koliko sam se u samo nekoliko dana opustio i iz sata u sat kočio po duplo manje od uobičejenog za neke već_polu_tehničke krivudave spustove po kamenju i prašini. svaka takva ljubav pukne kad od nje počneš da očekuješ previše a ja i od bicikle i od točkova i od kočnica i od guma već počinjem da očekujem sve što se zamisliti može. treba dakle i u velikim ljubavima biti oprezan, hmm?

ovo je idealna prilika da uporedim kako je to izgledalo pre gugl mapsa i smart telefona, kada sam kod kuće morao da precrtam kartu i tako trčao. slučajno videh na desktopu ovu sliku i nalete mi prilika kao dar s neba da je ovde dodam umesto da joj pišem posebne blogove. zanimljivo, eto.



Nema komentara:

Objavi komentar