utorak, 16. studenoga 2010.

kako Murinjo NIJE istukao Janka... :-)

kopija Murićevog bloga,
nepromišljeno otkucanog i brže-bolje obrisanog :-P


~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


utorak, 16. studenoga 2010.


PSSP
... ili post starekovski stres poremećaj...


Ne, nije došlo do nikakve povrede nakon istrčane utrke. Naslov je zbog komentara i reakcija nakon utrke. Strašno sam se uzrujao zbog toga, toliko da sam odlučio i pisati o tome. Nisam protiv kritike, dapače, često sam i sam kritizirao sve i svašta, koji put sam bio u pravu, ali i dosta puta nisam. No kritika je jedno, a zlobno i ciljano ostavljanje komentara je nešto sasvim drugo. A upravo takvi su Jankovi komentari koje je ostavio na utrke.net. I ne samo njegovi. Jedan lik se buni da mu okrepe nisu bile svaka 3km, nego svakih 5km, a okrepe su bile na točno 2,7km, 5km, 8,5km, 11,3km, 14,7km i 17,6km. Jedini propust je što je ova zadnja ostala bez vode za sporije trkače i to se nije smjelo dogoditi. Isti se buni da nisu bile vidljive oznake, tj. da je neke vjetar odnio. A svi koji su barem jednom trčali na Jarunu znaju da su oznake vidljive tokom cijele godine, jasno se na asfaltu vidi STAREK i broj na svakom kilometru, a za trku su dodatno postavljene plastične oznake koje je nažalost otpuhao vjetar. Zatim kao nije bio zatvoren promet na Jarunu... Bio je zatvoren promet za vrijeme utrke i nisu puštali aute na Jarun, ali ne možeš spriječiti ljude koji su došli na Jarun prije trke da odu doma. Pa i većina trkača je ušla na Jarun sa svojim kolima. Pa nije bilo svlačionice, a spiker je nekoliko puta rekao di su svlačionice i ljudi su se čak i tuširali poslije utrke. Tamo su bili i WC-i koji su nekima također falili. I onda se na to sve nadoveže Janković s prepotentnim komentarima u svom stilu. Sad je on nabavio Garmina i ne ide ni na zahod bez njega i Garmin mu je izmjerio da je staza kraća. I pri tom je priznao kako krati svaki zavoj preko pločnika, a 90% drugih trkača su glupi pa se drže ceste. A što mi najviše ide na živce, i sam je sudjelovao u trasiranju staze za trku prije desetak godina i sve ove godine mu nije smetalo što je staza kraća. Dapače, dok su njegovi trkači i trkačice postavljali rekorde tamo pronalazio je 100 drugih razloga za to, ali nikad nije spominjao kraću stazu. I onda se još nađe solit pamet o organizaciji i pravilima čovjek koji je svjesno išao u Novi Sad kako bi napravio grupnu malverzaciju s rezultatima i poslije napravio sve ono što je napravio. Koji gad! A isti taj Janković ima završenu samo osnovnu školu, nema nikakve formalne naobrazbe, živi od švercanja donjeg rublja, a pravi se kao da je svu pamet svijeta popio. O njegovim moralnim osobinama najbolje govori činjenica da mu je Veronika godinama radila na štandu neprijavljena, bez zdravstvenog osiguranja, svako jutro se dizala u 5h, odlazila na prvi trening, zatim na posao i onda poslije posla na drugi trening, a on bi dok je ona spavala chatao s drugim ženama, a dok je ona ujutro trčala i radila spavao do podne. I onda ju na kraju spuca zbog mlađe ženske i to nakon što joj je godinu dana tajio tu vezu. Opet ću reći: kakav gad! To je samo jedan mali dio njegovih prljavih igrica.


I ne bi me uopće to sve toliko uzrujavalo da ne vidim toliko dobrih ljudi koji se i dalje okupljaju oko njega. Ne znam da li ti ljudi ne vide kakav je on ili ih nije briga. U ovo prvo ne vjerujem, a za ovo drugo nemam objašnjenje. Ja sam potekao iz obitelji u kojoj je poštenje na prvom mjestu. Moj otac je prestao komunicirati sa svojim sestrama i majkom jer se nisu htjele zamjeriti rodici koja je očigledno bila umiješana u neke kriminalne radnje i time ja naudila mom ocu i svima nama. I mamin dio obitelji to također nije htio vidjeti pa je i mama zahladila odnose s njima. A to nam je familija. No pravda je na prvom mjestu. I onda se ti ljudi neće distancirati od Janka da mu se ne bi zamjerili. A iz čovjeka zlo viri na sve strane. On i ona njegova Žana. Kakav par!


Htio bih se isključiti iz svih tih sranja, ne čitati komentare, ne se zamarati što drugi misle, ali ne mogu. Ako sam se već uključio u organizaciju utrke onda hoću vidjeti i povratnu informaciju. Da vidim kako su to ljudi doživjeli. Na sreću ima i onih kojima se Starek svidio, no uvijek se više raspravlja o lošim stvarima. Nitko ni ne piše o trčanju, ni tko je pobijedio, ni kako su oni trčali, samo o tome kakav je bio sendvič, i što je organizator zajebao. Nitko ne spominje da je 325 ljudi završilo polumaraton i još desetak odustalo, što je najviše sudionika na jednoj utrci ako ne računamo Zagrebački i Plitvički maraton. Ne ove godine, nego ikad. Uz to je još organizirana juniorska utrka, za razliku od prošle godine kad su juniori startali na pola Jaruna, ovaj put smo iskoristili triatlonsku stazu i napravili start i cilj na istom mjestu. Bila je tu i utrka brzog hodanja na 5km. U cilju se dijelila piva, sokovi i Red Bull. Bio je štand Brooksa, itd. Naravno, bilo je i propusta. Uz već spomenuti sa zadnjom okrepom, mene najviše ljuti šlampavost kod obrade rezultata. No tome su pridonijeli i savezi jer HUCIPT ima jedna pravila za ekipne rezultate, a HAS druge. I tu je došlo do komplikacija tako da ekipni poredak još nije objavljen. A Janko je zadnji koji tu treba prigovarati jer smo ove godine na Savskom polumaratonu 4 sata čekali proglašenje (ja nisam htio otići jer sam bio prvi) i na kraju je došao i rekao JBG nemamo rezultate, zajebo nas je kompjuter, dao mi pehar bez da mi čestita i samo šta mi nije rekao "nosi se doma!" A on metne trku na nasip, ne treba nikakve dozvole, ne treba policiju, ima 3 okrepe s vodom i ne da ništa za jesti i svejedno naplati startninu 40kn. A jedini trošak su mu pehari. A tko hoće "kvalitetnu" majicu neka da još 40kn.


Evo, malo sam se ispucao po tastaturi da ne moram ići na nasip rješavati PSSP šakama. Sad mi je puno lakše. :-)


Objavio/la murinjo u 16:27
Pošalji ovo e-poštom 
Blogiraj ovo! 
Podijeli na usluzi Twitter