16 veljače 2022

sasvim običan dan

druga polovina februara, mart i april, će biti podosta atipični u odnosu na moja prethodna proleća, ako izuzmemo ono polomljeno i ono povređeno.
a ako ih NE izuzmemo, biće ovo treće atipično proleće svih vremena a takođe i treće od šest poslednjih što ga uopšte ne čini toliko atipičnim, iznenada.
doduše i ono korona proleće je bilo atipično jer su vikendi bili zaključani pa je trebalo izmišljati i burgijati kako izaći subotom i nedeljom, vidiš to sam zaboravio.
ha!
kao bajagi šetnja pasa od 08-10 pa sa psima do napuštene šume pa tamo trčanje sat vremena pa sa psima šetnja nazad ulicama, ali to su bili samo vikendi.
radnim danima smo bili ograničeni do određenog limita, beše li 17h ne sećam se, tada mi je pak pukao lanac daleko u brdu i bilo je bogme gusto hoću li stići hehe.

sve u svemu izgleda da će mi se omaći tek pokoje trčanje ujutru, dok ne krenu drugi poslovi, bilo onaj na poslu ili ovo renoviranje koje smo započeli, a nakon toga sam uglavnom kljoknut za trčanje pa mogu da biram između hajka i bicikle.
tako sam nakon jučerašnjeg podužeg bicikliranja iskoristio kišno popodne za hajk jer sam ionako bio umoran za trčanje.
jeste da sam malo fantazirao da ću potrčati no nakon što sam odmakao uz reku i odradio vežbice, skontao sam da je bolje ne mučiti napaćene nogice. 4 sata na bicikli je u ovom trenutku ispala maltene Dužina, nakon koje ipak treba otpoštovati nešto malo predaha.

Nema komentara:

Objavi komentar