23 rujna 2022

idu dani, a godine još brže (jesen stiže, šljivo moja)

opet sam zabeležio jutarnje trčanje, s tim da sam pre trčanja odjurio do pijace da kupimo paradajza i živ se sledio, bilo je samo +7°.
rekoh, ovo bi za neku iole dužu vožnju trebalo uzeti rukavice, srećom pijaca je na kilometar pa neću stići da se skroz ukočim.
nakon toga je na trčanju bilo čak i toplo jer je za taj sat sunce uspelo da se podigne, pa računam da mi je to bio najlepši deo dana jer su popodneva već standardno oblačna i vetrovita.
jesen stiže, šljivo moja.

čitao sam Paolin blog sa evropskog na 24h, i sa uživanjem se prisećao godina kada je meni isto tako "išlo" i kad god se pitaš može li uopšte bolje od toga dokle si napredovao, uvek ispadne još malo bolje.
tako je i Melez one godine u Rovinju, kada sam vikend posle beogradskog maratona (2h53) istrčao lični rekord u polumaratonu (1:15:17) rekao da ga svaki put pozitivno iznenadim, i taman posmisli da je to to kad ono ja još malo brži.

to je stvarno bio jedan od onih dana kada misliš da letiš, do okreta kratke trke na 6km, sam ta prva tri kilometra trčao sa Stanetom koji je uvek bio pola klase bolji od mene, i dalje nastavio sa Helenom Javornik koja je bila zverčina u to vreme i uvek imala <2h40 maraton u nogama, svo vreme nisam verovao da uspevam da se držim blizu te grupe.
deca koja su se rodila na dan te trke će uskoro napuniti 15.5 godina što dovoljno govori o tome da imam i previše razloga da više ne budem toliko brz.
no Državno se bliži pa mi valja natrpati što više kilometara i pripremiti noge za četvorosatno lagano tabananje, obzirom da mi nikakvo utrkivanje ne pada na pamet, samo ću napraviti jednu lagodnu Dužinu i to je sve što imam od ambicija nakon godine sa premalo kilometara.

Nema komentara:

Objavi komentar