16 travnja 2015

nemogućnosti

uopšte mi se ne piše ovaj blog, nego neki skroz drugi, o sasvim drukčijim temama.

pa obzirom da nekako ne uspevam da prikupim dovoljno snage za taj koji me muči, onda ću da piskaram ovaj, sportski, neobavezni.

dakle sve mogu da podelim na dve pod-teme, a tema je Beogradski Maraton. prvo, o samom tom nazovi "izazovu". sportski gledano, forma mi nije neka, trenirao sam kampanjski, inspirativno, i uvek na rubu premora, zbog silne želje da utolim svoju glad za trčanjima nakon par godina ozbiljnih problema sa povredama.

više manje, zaključio sam da bez nekih silnih zapinjanja mogu da pretrčkaram ravan (dosadan) maraton ispod 3h30, a dalje prema inspiraciji i motivaciji. da li bi bilo 3h21 ili 3h29, bilo mi je skroz svejedno.

ono što mi je bio argument "za" je bila najavljena vrućina. bilo da se radi o suviše hladnom vremenu, ledenim kišama, zaleđenim stazama po planinama, ili o usijanom asfaltu i nenormalnim vrelinama, uvek sam sve te "ekstremne" (mada mrzim tu reč jer je neprikladna i koriste je uglavnom razmaženi mamini sinovi kojima je sve što nije idealno, "ekstremno" teško) trke savladavao sa puno manje pada u rezultatu od većine ostalih takmičara.

rukovođen tom logikom, normalno da sam likovao zbog nedavno najavljenih +25, jer je to trebalo da znači da će ga trkači umesto 3h završavati za 3h15, oni od 3h10 bi išli 3h30, a i par onih od 2h55 "vrednosti" bi prokuvali i umešali se u tu rumenu masu. u svemu tome bih ja umesto lagano za 3h25 (lupam) nešto malo manje lagano završio za 3h26, kao i uvek, i naizgled postigao slično vreme kao mnogi koji su realno 10% brži od mene.

mislim, ako je tako bilo zadnjih 10 godina, na svih zadnjih 30 toplih maratona, možete da mi verujete na reč da imam nešto iskustva na te teme...

no sad se odjednom sve preokrenulo. najavljenih 13 kišnih stepeni su vreme koje zaista odgovara VEĆINI maratonaca, to je klima koja umesto da kažnjava sva zaletanja i greške u taktici, puno više "oprašta" i omogućava mnogo lakšu drugu polovinu maratona, pa je stoga mnogi nazivaju "idealnim uslovima za trčanje". ko ne ume da se čuva od pregrevanja, čuvaće ga kišica, da to tako formulišem.

a ja kao Čili Vili koji nikada nije dobro trčao u takvim uslovima i kao neko ko je oduvek dobro podnosio vrućinu, u svemu tome vidim anti-motivacionu situaciju, u kakvoj bih umesto onih mogućih 3h22 (recimo) verovatno odabrao nešto puniju opremu i nešto sporiji gunđavi ritam, eto čisto da otaljam to mokro sranje sa dnevnog reda, i daj bože da bih ga prešljapkao i za 3.5 sata, ako na pola ne bih seo u tramvaj i dovezao se nazad na start/cilj.

da se recimo radi o Plitvičkom ili Cerskom maratonu, otišao bih bez razmišljanja, jer po takvim brdskim profilima i treniram, naravno i po kiši i kroz bljuzgu. ali šljapkati kao budala po vetrovitih +13 dva kruga po ravnom Novom Beogradu, deluje mi poprilično idiotska ideja za "provod", jednom kad je iz celog tog maratona ispario "TAKMIČARSKI" aspekt.

druga tema je ono što sam sinoć sažeo u samo par rečenica, kad smo se dogovarali za "last minute" prijave. rekoh, ako mogu u četvrtak, petak, subotu, nedelju, ponedeljak, svaki dan da provozam biciklu ili otrčim par sati, to će u tih pet dana izaći na DESET SATI provoda. a ako budem odmarao dva dana pred maraton, trčao tri i po sata u subotu, pa se opet odmarao par dana, ispašće da sam svih tih pet dana žrtvovao za samo jedno prepodne koje mi se uopšte ne sviđa kao ideja, a da ne pominjem dva putovanja autom od po 3-4h (prijave u četvrtak ili petak + na trku u subotu), 2x2000 dinara startnine, 4500 dinara benzin + parking, da te bog sačuva straćene energije vremena i novca. zarad čega - zarad toga da u svih tih pet dana provedem 3.5 sata trčeći već decenijama najomraženijim ulicama i po najgorem vremenu koje sam u celih tih 5 dana mogao da odaberem? neka hvala.

i evo, juče smo otišli na pešačenje/planinarenje/avanturističku ekspediciju i obilazak nove obilaznice oko akumulacije Rovni, proveli 6 sati na suncu i u prirodi, zaista se nauživali, a danas smo napravili neki kombinovano-poluzajednički biciklistički trening na kojem sam spičio nepuna 2 sata Tempa prema podplaninskom Krčmaru, sa pogledom na Divčibare gde još uvek ima snega. gledano u satima aktivnosti ostanak kod kuće se već duplo isplatio u odnosu na Maraton, a tek po pitanju provoda i zanimljivosti smo ga oduvali bar trostruko. a vikend još nije ni počeo!

okej, postoji i mogućnost da se sutra prijavimo, uzmemo brojeve u prijavnom centru, prespavamo u beogradu i u subotu se pojavimo čili i veseli na startnoj liniji. ali je ta mogućnost negde iza pučine nemogućih mogućnosti.

PS
obzirom da mi u toku vikenda nailazi i rođendan, ako je verovati horoskopu prema kojem bih trebao da budem na energetskom vrhuncu, vrlo je moguće da mi "dune" da otrčim nešto što bi bilo "ekvivalent maratona" samo u onoj lepšoj, kućnoj, anti-stres varijanti...

Nema komentara:

Objavi komentar