26 studenoga 2021

crni petak

Sumanutom i bizarnom slučajnošću, zatrpan mejlovima povodom famoznog crnog petka krenuo sam da pišem blog o petku u kojem sam napokon odlučio da se bacim na trčanje.
Naručio bih neke new balance patike za samo 40€ ali nigde u gradu nemam nijedan model da probam, ovo je bolje rečeno Selo od sto hiljada ljudi i desetak sportskih dućana sa očajnom ponudom.
Već su napravili i meme na tu temu jer je očigledno počelo da dosađuje ljudima.
Nude mi TAJNI KOD sa dodatnim popustom na neki stari ajfon kretenske boje i osam puta većom memorijom nego što je ikome potrebna, da bih stvarčicu koja eventualno vredi hiljadu evra kupio za SAMO hiljadu i po, baš su zabavni u svom optimizmu.
Evo kako je neko to malopre objasnio u fb komentaru
"to je petak nakon tenksgivingdeja (četvrti petak u studenom)... pa tam onda imaju fakat popuste gdi za siću moreš 'nekaj pametnog' kupiti... zato su uvijek gužve, ljudi se tuku i tako to... jednom riječju, postanu balkanci na taj dan "


Zato sam jutros kupio usnu harmoniku u Lidlu da mogu da je uvek sa sobom nosim na izlete i da sviruckam u tunelima plašeći šišmiše.
Jedino što Blek Sabat baš i nisu baštinili tradiciju usne harmonike ali ajde, još uvek nema gitara u Lidlu pa ću skidati Paranoid na usnoj.
I tako preko patika i mobitela stigosmo do Lidla jer je tamo svaki petak Black pošto uvek imaju neke popuste, a meni je na jutjubu sa strane među koncertima iskočio snimak Tošeta Proeskog u čijem naslovu mi je pažnju privukao datum - 05.10.2017. - i odmah mi se upalila lampica, zezaš da je svirao samo desetak dana pre nego što je poginuo?

A otkud tako dobro znam te datume?
Pa lepo, 2007. sam pejsovao ZG maraton na 2:59:30, bio je to taštin rođendan 14.10.
Otputovali smo u subotu, trka je bila u nedelju, u ponedeljak smo 4 sata planinarili negde oko Samobora i u utorak odmah krenuli kući i nakon par sati kod Gradiške naišli na čunjeve i policiju i zatvorenu zaustavnu traku autoputa, da bi uveče saznali da je upravo to bilo mesto nesreće gde je nesrećni pevač poginuo u toku noći.
Odjednom crni petak dobija neočekivano značenje i sva ta sreća i energija na njegovom poslednjem koncertu će zauvek ostati ogrnuta sivom zavesom.

Nećete verovati ali Toše je na ovom koncertu odmah nakon dueta sa Šolom pevao "nothing else matters" i zatražio od publike da svi upale telefone, pa opčinjen prizorom "zvezdanog neba" kao malo dete od fotografa je zatražio da ga fotografiše okrenutog leđima publici sa svim tim kako je rekao "zvezdama" (ekranima) u pozadini.

Za danas je inače najavljen lep i sunčan dan i svakakve planove sa biciklom sam imao samo da bih još jednom izbegao trčanje ali mućak, neće me pa neće. Nije zvezdano ali je sumorno i tmurno, baš za trčanje. Nažalost. Fuj. Moram trčat. Eto sad sam opet prevukao mišem po excelu i otprilike sam od tog Zg maratona do danas pretrčao 50,000 km, uvek je tužno kada pomisliš koliko dugo neko NIJE živ i šta je za isto vreme mogao da postigne, Toše bi me sigurno višestruko nadmašio jer nekako imam utisak da za tih 14 godina nisam uradio ama baš ništa vredno pomena, eventualno da prebrojim spašene napuštene životinje ali ovo ostalo je stvarno čista patetika.

Nema komentara:

Objavi komentar