13 veljače 2018

gnjuz

Navodno je Buldožer sklepao "bluz gnjuS" ali sam ga od prvog dana zvao BLUZ GNJUZ. Ne znam zašto. Barem mi nije nikakav GUZ padao na pamet. Ovako sam počeo zato što je jutros bilo puno tzv. bljuzge po gradu. A ja siromah krenuo na trčanje, u nadi da će napadati dosta snega. Pa se sve pretvorilo u BLJUZGA BLUZ.

Prva 4km sam baletskim bravurama kao Miša Brašnjikof nekako došao do pravog snega izvan grada. Onda je usledilo 8km krvoločnih trail-ova i nagiba, pa sam se zadnja 4km opet vratio u bljuz. Dok sam došao skroz do kuće već je otoplilo na +3° a sneg utanjio, pa se sva bljuzga pretvorila u vodu i baruštine.

Toliko sam bio ubeđen da ću samo trčkarati i da neću otrčati ništa "značajno" da sam čak poneo samo Polara ali ne i HR traku. Šta se tu ima meriti? Razlika između sportiste i rekreativca se najlakše primeti po tome što prvog više zanima HR a drugi vidi samo brzine i pređenu udaljenost i pita se čemu taj HR uopšte služi. Danas sam završio kao prvi u koži drugog.

Slika nikakvih nemam, telefon naravno nisam nosio zbog tolike vlage i snega, iako je nepromočiv i čak odlično shvata kretnje prstiju po mokrom ekranu. Horizonti su ionako bili u magli. No za fotkanje bi trebalo skidati rukavice, a i bez toga mi je bilo hladno po šakama. Plus je mobilni po prirodi stvari jako klizava stvarčica pa ga je gotovo nemoguće držati preko debelih rukavica od fleece-a. Ako negde zapnem i počnem padati sa telefonom u ruci, morao bih u desetinki da odlučim da li mi je draža fraktura novčanika ili lakta, ili nedajbože repriza klavikule. Tako da...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Nema komentara:

Objavi komentar