23 travnja 2018

triler

Opet pišem u utorak blog od ponedeljka, pa moram da pazim da ne upotrebljavam reči danas juče i slično. Sinusoida odmornih i umornih trčanja je opet uhvatila zalet, pa sam tako nakon odmora laganim tempom u nedelju već jutros pomislio da ću biti pun snage. No nekako mi je sve išlo presporo. Jedan od onih dana kada bih voleo da idem malo brže, a da su mi pulsevi malo niži, ALI NEĆE. Ono hoće kako ono hoće.

Doduše vrlo haotično sam se i odlučio za trčanje, jeo nešto čudno što nikada ne jedem, poneo bonžitu da mi se nađe, i krenuo ka planinama jer imam česmu na (pazi sad) SVAKIH DESETAK KILOMETARA. Naravno nakon što sam došao do prve česme i malo se umio i napio, nije mi padalo na pamet da trčim još 11km uzbrdo nego sam okrenuo nazad kući. I pride ogladneo, i malaksao, i jedva se dovukao nazad. Nisam stigao bitno iznad 500m nadmorske. Preko svega sam umesto LAP stisnuo stop na 3km od kuće, genijalno.

Ekipa koja organizuje Valjevski Polumaraton nastavlja sa zajedničkim treninzima pa su me dodali u grupu na Viberu. Nisu mogli da poveruju da mi se broj mobilnog zaista završava na 42195. Sada ja jednu drugaricu koja nije htela da dođe za grupno trčanje zavitlavam kako ima "seljačku aplikaciju" jer nije instalirala Stravu nego nešto drugo.


Uglavnom neki plan mi se kao pojavio u ideji, a to je da nakon produženog odmora tj trčkaranja nedelja+ponedeljak sada odvalim utorak-sreda-četvrtak po dva trčanja ili eventualno nešto od toga zamenim biciklom, pa da zatim standardno opet "smanjim doživljaj" u petak i subotu, iskoristim dva dana za pešačenja i radove po kući, da bi u nedelju opet trčao onu prelepu trkicu u Slavonskoj Požegi.

Nema komentara:

Objavi komentar