01 prosinca 2020

madona

auuu kakva je to panikica bila...
strčavam niz zaleđen šumski puteljak, ispod lišća duboki tragovi koje su urezali traktori, negde je samo suv led a negde su ispod tankog leda zaleđene bare pa izvoli bućni, sa strane šiblje i trnje.
u tom slalomu kao bojan križaj odgurujem rukavicama grančice da mi ne zakače kačket ili sleđene uši, ne daj bože naočari.
u jednom trenu sklanjam zaista bezopasnu taknu grančicu i misleći da sam je već izbegao baš kada prolazim pored mesta gde mi je bila na putu, na zemlju me gotovo obara NOKAUT.
ne udarac neke slonovske pesnice, već mi se vrh dela grančice kao bič praćnuo pravo ispod naočara i odalamio me direktno u levo oko.
cela leva polovina oka mi je u nekakvom grču, napipavam ima li krvi, vid mi je skroz zamućen.


prvo što mi pada na pamet je HITNA - da li će me primiti, ili će me slati negde ko zna gde na test protiv korone pa tek onda da dođem da mi vrate oko tamo gde je do malopre bilo.
po stoti put prepipavam i proveravam ima li krvi, oko kao da ni nemam, gledam samo na desno i držim ovo levo prstima da ne iscuri baš do kraja.
opalio bih selfi da vidim šta tu ima, ali mi se ekran 200m ranije skroz zatamnio jer mi je baterija sišla ispod 5% pa više ne vidim ni da li je telefon uopšte još u upotrebi ili se možda i skroz ugasio.
ako želim do Hitne, moram dotrčati do auta, a auto će Lola dovesti 5km niže na dnu šume, dakle trči, imaš jedno oko i dve noge pa se snalazi kako umeš.
štaviše, imam i osobne brojeve od dvoje lekara iz Hitne, mislim ako mi telefon radi, ali zamisli blama da ih u ovom sranju još i ja maltretiram, alo, znaš, ispalo mi oko na trčanju...


nakon 2km mi se ukazala manje mutna slika, nakon 3km je prestalo da suzi, nakon 4km je još uvek bilo utrnulo ali hej, to je barem znak da nije ispalo, da je još uvek tu.
nakon 5km dolazim na kotu ali ne i Lola, ne mogu da odredim da li mi je levi pogled više mutan od desnog, opet trljam, nema krvi, bol je prisutan evo i 5.5 sati kasnije ali osim blagog otoka na donjem kapku nema ničeg na beonjači, taman da svi mogu da zaključe da sam sve ovo džabe srao.

elem, jutros sam upisao 14km, popodne takođe 14km od čega pola planinarenja a pola trčanja no SVE sam snimio kao "run" da bih utjecao na zbir u Distance Čallendžeu i tako sam se probio negde na 350+ mesto od 110 hiljada natjecatelja. prvi je dan pa su svi euforični no videćemo koliko će ih izdržati ovim ritmom koji vodi na 1000km mesečno, ja neću sigurno :-)


pošto sam bacio neke patike koje su se raspale, upario sam preostalu levu od zaracca 2 i desnu od noosa 10, pa pošto sam ukupno popodne pretrčao 8km moraću da svakom paru u Excelu upišem po 4km, pošteno :-P

Nema komentara:

Objavi komentar