24 rujna 2020

kuhana rebarca


sve je prošlo po planu, obično mi puls bude ispod 40 pa doktori vrište da nešto veoma nije u redu, a sad je nekim čudom bio 49, možda mi se digao dok me je bolničarka pred EKG mazala onim gelom po golim grudima
i odmah posle toga na merenju pritiska pokažem drugoj doktorici svoj famozni prelom ključne kosti i ona krene da prepipava to mesto, kaže pa jel te boli, a ja kažem evo sada puno manje ne skidajte prstić
tako da mi je dan počeo eksplozivno kao da sam intervale radio, moram ići češće na ove sportsko-sistematske preglede

tačnije dan mi je počeo puno pre toga dok sam čekajući termin za lekarski onako gladan pisao blog od juče, i usput čitao dnevni wiki email, zgranut onim što su mi servirali za početak dana, a radi se o događaju od 23-09-2010 dakle pre tačno 10 godina kada je jedna od američkih država ponovo pogubila nekog (smrtna kazna), ženu koja je naručila ubistvo muža i njegovog sina iz prvog braka da bi tako nasledila neku imovinu. dovoljno je pogledati facu i sve shvatiti, brate sâm si ovo birao


i sada mi je izvetrilo drugo poluvreme jer znam da mi je sa jednom nakazom započeo dan a sa drugom se završio i listam gugl fotose i nigde nemam skrinovano ništa, šteta

elem tu idu dve priče, sad ću da vas smorim:

priča prva u kojoj je sve išlo po planu, 
sreda je kopirala utorak sa dva trčanja 
pa mi je tako utorak + sreda izgledalo ovako

10km   55m uspona sve po gradu 5'04''/km
11km 333m uspona 2km šumskog puta 6'00''/km
  9km 163m uspona 2km kroz šumu +10% -20% nagiba 5'48''/km
10km 153m uspona 1km makadama 5'59''/km

dakle ukupno 40km sa 704m uspona ako nisam nešto omašio ovako na prste
nisam ni sanjao da ću sve otrčati bez problema ali eto, nekad i nešto dobro da iznenadi

druga priča je puno zanimljivija, ovde nešto već ne ide po planu

svanuo je lep sunčan četvrtak i ovo pišem na poslu
danas je nakon silnog trčanja trebao da bude dan za biciklu i uživanje
medŽutim, nešto me boli, A SAZNAĆETE I ŠTA
nakon dve nedospavane noći i čudnih bolova sam se setio (?) da sam se na nekom trčanju prošle nedelje poklizao na šumskom putu i nisam pao ali sam iz sve snage bočno udario u drvo
ispostaviće se da mi je očigledno naprslo rebro jer su svi simptomi isti kao i prethodnih puta kada mi se isto dogodilo, a jedino je misterija kako me prva dva dana nije bolelo nešto naročito pa sam vozio biciklu po par sati, a zadnja dva dana mi se pogoršalo stanje

tako da mislim da ću danas umesto na planiranu vožnju morati da odem na trčanje (!!?) dužine (???) po ovom suncu i vrućini, jer kažu i svi članci na tu temu (iako već znam napamet iz ličnih iskustava) da trčanje i šetnja i sve uspravne aktivnosti ne smetaju ništa, a sva saginjanja povlačenja i guranja rukama izazivaju bol od kojeg iskaču oči

inače evo šta izađe kad guglaš šta sve može da se radi sa nagnječenim ili napuklim rebrima, zadnja stavka kaže da možeš i da ih skuvaš


petak bi po svakoj logici trebao da bude što više odmarajući, i opet sumnjam da će taj aktivni odmor moći da se izvede na bicikli ali ima dotle čitavih 20-30 sati, subota će biti pakovanje za Državno i neka kratka egzibicija čisto da se ne ucrvljam, bog te pita kakva

Nema komentara:

Objavi komentar