29 rujna 2020

statistiks

bliži se kraj meseca i koliko vidim samo ću u martu imati nedostižnih 50km više nego sada, a fale mi 2km da pređem jun na drugom mestu, tako da se podijum može smatrati rešenim.
ranijih godina sam tako iz brojki crpeo motivaciju ali ako mislite da ću pokušati da danas popodne i sutra iz 4-5 puta pretrčim 53km da bi mi septembar bio rekordni, e pa neću.
nije da ne mogu, možda i mogu, štaviše sigurno bih mogao ako bih se opkladio u nešto vredno tog poduhvata ali čisto sumnjam da iko može da ponudi toliko, posebno što svako ko me poznaje zna da bi izgubio opkladu.

(čekaj čisto fore radi da napravim skicu:
sada bih odmah otrčao nekih 6-7km koliko da se razmrdam i večeras nekih desetak, pa bi mi tako nakon 7+10 ostalo 36 za sutra, što bih najverovatnije uradio iz tri puta, ujutru nekih 10-11, odmah posle posla malo manje, nek bude 11+9 i da mi za kasno uveče ostane 16 što bi posle dobrog ručka bio nikakav poduhvat)

april će ostati definitivno najgori sa samo 82km jer je zbog policijskih sati bilo skoro neizvodljivo trčanje vikendom dok smo radnim danima pokušavali da što više vremena provedemo na čistom zraku, a to je naravno podrazumevalo biciklu. i naravno da mi nije žao, obzirom da su sve trke bile otkazane, kome je trebalo trčanje.

elem svodeći ove statističice, ne žurim da saznam šta ću još smisliti po ovom groznom jesenjem danu. nijedno godišnje doba nije ovoliko bipolarno, jedni viču da su tada najlepše boje, priroda ja najšarenija i štatijaznam, a s druge strane kad evo ovako kiša sive oblake spoje sa sivim asfaltom više mu dođe kao ono što zovemo novembar, fuj. ništa me ne bi čudilo da me za sat-dva zaslepi sunce.

eeee ali ja sam to ludilo preduhitrio, jutros se rano fino zagrejao pa na jednom strmom kružiću otrčao 10 ubrzanja uzbrdo i skaskao/prošetao nizbrdo na početnu tačku, i tako sam bogme napravio više nego kvalitetan trening (čujte njega!?) nakon čega sam opet laganini dotruptao nazad kući. bolje da je prvi vrabac u ruci a drugi nek čeka na grani. golubove čuvam za vikend.


znate li šta je zanimljivo na ovoj slici na kojoj se skoro ništa ne vidi, osim toga što se na njoj skoro ništa ne vidi? ovo je kombinacija nekog no-name šorca i adidas dresa u kojima sam prvi put istrčao maraton ispod 3h.
to mi je naime bio 5. maraton u životu, godinu nakon prvog, oba u aprilu tj Beogradu. sliku iz Beograda nešto ne mogu brzo da nađem pa evo slike sa halfM Ušće nedelju dana ranije, a vide se i Skylon patike u kojima sam vikend zatim istrčao 2h58.


upravo u cilju ovog PM Ušće koji sam otrčao za 1h22 i definitivno shvatio da sam u formi za <3h maraton, Lozančić je najavio "evo ga i Sale Antić, on je cele zime sparingovao Ani Subotić što se odmah i primetilo na rezultatima", a 7d kasnije mi je nakon Beogradskog rekao "to ti uopšte nije šorc za trčanje!" nakon čega sam kupio dva adidas šorca koji umesto mrežice unutra imaju neko platno od kojeg sam nekoliko puta tako prokrvario po butinama da ih eno stoje već godinama i ne pada mi na pamet ni da ih slučajno uzmem.

a u ovom šorcu je propala ona mrežica koja drži jajca pa sam je isekao i odstranio a obzirom da se on nakon toliko godina savršeno drži sada ga nosim preko kupaćih kaća koje su idealna stvar ovako za ispod druge opreme jer taj materijal nikada ne pravi trenje niti ojede. 
na dresu se pak tokom godina izvuklo par onih niti kad sam zakačio za nešto no nije se još ni rasparao ni pocepao pa ga tako rado uzimam sve češće dok god je u komadu.
kad imaš 50 dresova teško je baš jedan brzo iscepati, ali evo sada sam se zauzeo u tom pravcu, samo njega nosim dok ga ne uništim.

Nema komentara:

Objavi komentar