14 srpnja 2021

buđanje ranog proleća

čekaj sad ovako, Sale je retrogradan
tojest retrovizoran
zadnji blog sam napisao u utorak ujutru, probuđen u ranu zoru zoru, i obećao svakakva zbivanja
dakle utorak je prošao tako da sam već posle doručka bio kao zapeta puška, bicikle u autu, ja naždran kvalitetnog doručka, auto zapet takođe, i svi čekamo na akciju

plan je bio da se ode od tačke a do tačke b, međutim zbog silnih radova na putu negde oko tačke "a i pol" odnosno "pola b" i tu sam počeo da čačkam po kartama
i naravno iznedrio revolucionarnu ideju kako postoji neki debeli beli put, to niko ne zna šta znači na kartama jer crveni je magistralni i eventualno regionalni, žuti je žestoko regionalni i nepouzdan, beli su oduvek bili "ne dao bog nikom da tuda prođe" no iz iskustva znam da su neki beli skroz upotrebljivi

e a ovaj je bio kao i svi beli, ali podebljan
da li je to značilo da je bolji, ili uređeniji, ili
i tako je taj beli postao ništa od puta, trebalo je kotrljati točak sa ćelavom gumom po prašini i kamenju, baš ono kako većina ljudi zamišlja godišnji odmor

povratak je pak bio full spektakularan sa jednom planinom (nje ćete se nagledati u fb story-jima) koja toliko dominira krajem da u odnosu na nju magleš i medvednik mogu bukvalno da potonu u neku obližnju baru i prestanu da umišljaju neku iole važnost
znači ludilo

i nakon toga još zvrndanja po planinama, ovaj put je guvernala sišla ispod hiljadu metara, za razliku od prethodnog izleta, ali ne previše
tek onako, malo, da mi pokvari blog
ajd preživeću

Nema komentara:

Objavi komentar