11 srpnja 2021

deset za deset, kako se to dogodilo?


 pipnem jutros i zadnja guma mi nekako napola izduvana, a nigde nikakvog traga od eksera stakla trna bilo čega. ovaj baj je totalna misterija, jednom se prednja tako izduvala i ja naduvam i proverim nekoliko dana zaredom i ništa se ne događa, a pre toga ista ova zadnja imala isti ispad i takođe ništa. kao da odahne, predahne, onda se napne nakon što udahne i ne pušta zraka iz sebe. danas ionako neću ovom biciklom nigde pa neka je tako napuhane do večeras, baš me zanima šta će da se događa.

zgrožen sam shvatio da za deset dana jula imam deset kilometara (i slovima 10!) trčanja pa sam naprasno odlučio da provedem dan na nogama i malo predahnem od silnog bajkovanja. ko zna koliko ću i gde pretrčati, krenuću na neki izlet pa šta ispadne.

jučerašnja vožnja koja je zaključila bici etapnu višednevnu akciju je bila nit tamo nit vamo, znao sam da mi se ne odmara ali nisam imao ambicije da odem ko zna gde pa sam samo obišao županiju. zbog pljuskova su svi neasfaltni putevi bili upitni kao izbor pa sam se držao asfalta, s tim što kad kod nas kažeš asfalt često ne pomaže ni što otključam viljušku, juče mi je trebao i zadnji amortizer da mi se dupe ne bi istavilo iz vagresa.

Nema komentara:

Objavi komentar