20 listopada 2009

kruna, 3 story u jednoj storiji

baš pre nekoliko dana preuzimamo pasoše, nove biometrijski crvene. na naslovnici kruna, lebdi iznad grba kao neki duh. - šta će ova kruna? ne'm pojma? da nije u planu ili opciji neko kraljevstvo, carstvo, zemaljsko-nebesko? ili je to ono kolokvijalno - gde si care, e baš si car... zemlja careva i kraljeva. a imamo i jednu kraljicu. tek par dana kasnije sam shvatio čija je to kruna na pasošu. bila neka trka, to jest bilo više trka: u požarevcu bila ulična trka, u subotu bio kros u inđiji iz serije kroseva (ako ne odeš na sve onda nisi u generalnom, dakle svi moraju na sve, čak i na 4 stepena i po kiši...) a jedino sam video nakon toga naslov u smislu "kenijci dominirali u inđiji", mora da je poneki tamnoputi ostao u beogradu nakon "trke kroz istoriju" pa iskoristio priliku da malo rastrči. i u nedelju bila trka "trofej beograda", trčao sam to valjda tri puta, dva puta dok je bilo u samom centru na terazijama, i jednom kada je izmešteno u park na kalemegdanu. tada sam išao 17''01'', toga se jedino sećam. nisam baš bio neki bogzna "varilac" za kratke trke (kratke u smislu ispod sat vremena). kad, ne lezi vraže, u nedelju uveče ide kratak izveštaj na rts, verovatno što je trka jel' tako beogradska, pa onda na državnoj televiziji koja je jel' tako beogradska, mora da se nečim popuni vreme jer u nedelju nema spoljne politike i tako se dnevnik uvek pretvara u dokumentarnu emisiju tipa - o čemu ćemo danas da pričamo? kod muškaraca pobeđuje mirko petrović, ulazi nekako ležerno u cilj jer je ubrzanje obavio malo unapred, dečko je profi. kod žena pobeđuje neka uplakana, koja deluje kao da je zalutala sa ultramaratona beč-budimpešta i stigla greškom u sred beograda! iza nje nikoga na 50 metara, dakle ne znaš zašto je tako uplakana, valjda joj je hladno. i na svoj onoj hladnoći istrčava iz magle u - gaćama! svi drugi u helankama, a ona nepokolebljiva da pokaže sve svoje kvalitete. sva onako vlažna i uzbuđena, vrišteći (opet??) kao da pobeđuje svetsko prvenstvo, utrčava ... u zagrljaj treneru koji je čeka na cilju! pred svim onim kamerama! i to ide u dnevniku u osam uveče. a na istu temu, ovaj lokalni radio što ga pustim u vreme doručka, stvarno je preterao. jutros ide neka cajka koja peva kako su joj dijamanti najbolji drugovi, peva nekim seljačko nazalnim glasom i vidiš da uopšte ne zna šta su to dijamanti ("nešto skupo što se sija?") no eto takav tekst su joj napisali i pna šta će, peva sve u šesnaest. mada ide tu paralela između dve priče, sport i muzika... kao i kruna. jer sutradan u politici čitam izjavu pobednice, koja kaže da je nakon pobede u zagrebu bila jako umorna (umorna si glupačo što si išla vozom, kao paor, a ne što si trčala 1h18!) i da je ipak u požarevcu dokazala da je ona kraljica uličnih trka. isuse, čitam i ne verujem. na postolju stoje njih tri, i to je sve što je umelo da istrči 5km u ovoj državi, negde oko 17 minuta... c-c-c... jedna kraljica u sredini, i ostatak kraljevstva na podijumu 2 i 3. kako je to veliko kraljevstvo, nemam reči. i u sred te cajke i dijamanata poklič "sekkkssss!!!", šta li je ovo, tek nastavlja se reklama za seksi-priču, ono da zoveš telefonom a tamo te čekaju pohotne vlažne željne zagrljaja (a ja se setim utrčavanja u cilj, ne onog od malopre treneru u zagrljaj nego sam uvek pravio paralelu između velikog svetskog maratona i utrčavanja u cilj kao prvoh spermatozoida koji dostiže svoj san za to mu oko vrata kače medalju). i sve to, sav taj sekkkssss, ide u pola sedam ujutru, prosto u paketu sa onom pornografijom od preksinoć u osam uveče. posle toga smo naklapali o tome kako u zemlji i svetu (poretku?) bezličnih i pritisnutih bezličnošću, bolesni ljudi prodaju svoju privatnost i po ceo dan kopaju nos ispred kamera velikog brata, dok pola države gleda to kopanje nosa i jako im je to zanimljivo i onda navijaju. i tako ovi prvi postaju zvezde i kraljevi (i zvezdice i kraljice) a ovi drugi dobijaju uzore. gledaju kako se iz bezličnosti i duševne sirotinje može pobeći, a da se ništa teško ne radi nego eto da se samo zajebava. gledaju mame i tate, pored njih gledaju deca već od 4-te godine (tako piše u intervjuu sa psihologom) i uče kako se to ponašaju odrasli. kopaš nos pred kamerama i postaneš slavan. jednostavno. i svi budu kraljevi, kao što je na kraju kruna i dospela na pasoš, dakle zemlja kraljeva, to je objašnjenje. i šta da zaključim: u poređenju sa svim tim opet je bolje biti kraljica uličnih trka u carstvu od dve-tri, nego kraljica "farme" u carstvu od osam miliona. - za kralja i ovakvu otadžbinu! - pali! - buuummm! - tri plotuna molim, za kraljicu i za obe pratilje po jedan :-)

i nek mi niko ne kaže - opet si se okomio na ovog ili onog. samo sam pisao o onome šta se zbiva na radiju, televiziji, i u štampi. kao da ja ne bih voleo da vidim nešto normalno? ...

(poslati na frends blog, javni blog, back-up blog)

Nema komentara:

Objavi komentar