10 siječnja 2010

dok jednome ne smrkne, drugome ne svane

nakon jučerašnje vožnje od 5.5 sati sam se sinoć uspavao i jutros probudio
sa nekim laganim zatezanjem u levom dupetu, prema dole.

ne zadnja loža, nego neki izlazak iz dupeta prema nozi.
mrzi me da tražim po slikama koji je to mišić, kao da bi nekog ionako to zanimalo...
jutros sam nekako neodlučno zaključio da bi mi bilo bolje da se ne vozim nego da odem ne pešačenje.
na bajku ipak povremeno uđem u zonu jačeg napora,
no na pešačenju su mi intenziteti ZAKLJUČANI u lako-aerobnom opsegu i nema šanse da se preopteretim.
no to je potrajalo dobrih 5.5 sati!!!!
šta je ovo, 5.5 je neka čarobna vikend cifra?
... a iz kompa mi čistom slučajnošću svira country "THE BIGGER THE FOOL, THE HARDER THE FALL" :-P
("što je veća budala, to je teži pad")
negde je to total izašlo oko 28km, ne mož' biti ni bitno manje ni bitno više...
jesu danas neki manijaci prešli i skoro duplo više (na nogama!), no ja nisam ni manijak ni maratonoholičar.
ja sam fin dečko... nosio onu Nokiju od pet tisuća evra i slikao pejzaže.
i posle te šetnje (da prepotentno ne kažem "treninga"!) pročitam post pod nazivom "Napale me ozljede".
tužan post, naravno, kakvo će to štivo biti kad nekoga napadnu ozljede :-(

(ANEGDOTA)
naš prijatelj D.D. koji se nakon par godina pauze u holandiji ove godine povampirio i počeo opet da vozi, i usput uzeo bronzu na državnom u kriterijumu, jednom je video čoveka celog u gipsu i brže-bolje uzviknuo "bolje on nego ja!!!", haha kako smo se svi smejali...

... razmišljam tako paralelno o svojoj bivšoj nelagodi u dupetu, i o tim problemima kolege koga su "napale ozljede", i pomišljam da je nekim čudom, nakon što je moj bol iz dupeta nestao (!!!)... njemu se pojavio u podlaktici (???)... pa nikad ne znaš te misteriozne puteve bolova... sutra će se nekom trećem pojaviti zubobolja, a kolegu bloggera će proći podlaktica kao što je i meni izvetrilo iz dupeta (izvinjavam se na nespretnom izrazu)...
tako to ide, bez plana i programa.
kao što je sinoć rekao u dnevniku šprajc - gore nam ne može biti! dakle ako će nam biti bolje, idite sutra i glasajte :-)))

što je najgore, ovo danas bih trebao da računam kao dan odmora (?).
ako me sutra ne bude ništa bolelo, nastaviću sa svojim centrifugalnim ludilom trčanja i vožnji, a ako me nešto bude bolelo, nastaviću sa pešačenjima kao sa utešnom nagradom za svoje (navodno - ) loše duševno stanje.
pošteno rečeno, niti znam otkud mi se pojavilo to u dupetu (izvinjavam se na lokaciji), niti kako mi se isteralo to iz dupeta (izvinjavam se na formulaciji), no deluje mi da je večeras duplo bolje nego sinoć.
ako ništa drugo (to jest štono bi rekli "ako ima boga"), ne bi bilo loše da mi ipak sve od sutra bude po starom, bar zbog bloga, pa da opet imam kilometarskog materijala za pisanje, a ne samo proseranjsko-meditacionog.
xexe, kakav glup izgovor.

Nema komentara:

Objavi komentar