05 veljače 2016

vetrovka




po ko zna koji put se pred polazak na trčanje zapitam šta fali onom tankom šuškavcu za koji sam par puta rekao da mi više nije dobar, ipak ga uzmem, sve je naizgled u redu dok prvi put ne pokušam da istresem nos, tada se setim da su mu se rastegli lastiši na kraju rukavâ koji su zbog toga široki kao na kaluđerskim odorama, i vratim se kući sa rukavima punim slina.

Nema komentara:

Objavi komentar