26 ožujka 2019

interneth

baš sam danas na pola trčanja zastao da nešto javim telefonom, i setio se da proverim stanje na računu.
naime pre tačno mesec dana sam uzeo jednu (od dve) prepaid kartice, kojom se za 2.5€ dobije 1) nešto siće da telefoniraš sedam dana, i 2) 12GB interneta koji imaš na raspolaganju narednih godinu dana.
čim je prošao taj prvi kratki period, shvatio sam da mi pozivi i sms ustvari uopšte ne trebaju. 
jednom kad upališ prenos podataka, umesto sms-ova možeš slati poruke preko bilo koje aplikacije (mesinđer, viber, vocap) a isto tako možeš i da pozivaš.

pa me je tako kopkalo, koliko interneta se potroši mesečno za javljanje frendovima tako "u trku", i za povremeno uključivanje i učitavanje mapa
*samo zbog toga vredi svaka uložena para jer kad jednom staneš na raskrsnicu šumskih puteva i nemaš pojma gde je koje selo, nema tog novca koji ne bi dao da što pre shvatiš gde da skreneš.
i vidi vraga, za mesec dana sam spiskao samo pola gigabajta, dakle trošim internet brzinom pola Čoveka.
nema veze, čuvam bele gigabajte za bele dane, jer kad za 8 meseci napada novi sneg, na pešačenjima će se trošiti puno više interneta nego sada na trčanju.


u odlasku sam napravio 5'23'' prosek na 4.5km, pa sam se vratio malčice okolnim putem da bih namaknuo na 10km, a i tako mi je odgovaralo zbog vetra, da se vraćam uglavnom blago uzbrdo i da se pred kraj sjurim u grad.
polazna i krajnja tačka (prečica kroz dve šume ispod vikendice, i kuća) su na približno istoj nadmorskoj visini, ali neki dan gps pokaže par metara tamo a nekad ovamo, uglavnom to je tu negde. 
kada sam počeo da trčim radovao sam se kad god se značajnije odmaknem od 6'/km pa sam iz nedelju polako putovao preko 5'30'' pa 5'20'' a danas sam eto u povratku uspeo da se spustim do tik iznad 5'/km.
sve je to miljama (par hiljada na treningu) udaljeno od nekih brzina koje bih voleo da vidim ali bože moj, ne možeš u svakom trenutku imati sve od života.


Nema komentara:

Objavi komentar