15 srpnja 2019

nedelja

idem sa pisanjem bloga unazad, dan po dan
napokon sam odvojio 15 minuta vremena, zbog kojih ću zakasniti samo 10 minuta na posao, dakle isplatiće se

u nedelju su me psi iznervirali beskrajnim lajanjem pa sam se uželeo divljine i tišine
otišao sam biciklom 3-4km uz reku i odatle dalje otpešačio prugom
pruga je urasla i na prvi pogled bi se reklo da tuda već mesecima ne prolaze vozovi
negde oni pragovi plivaju u blatu, ambrozija je već porasla do kuka, sve je u korovu
zbog toga je puno manje rizično tuda pešačiti, jer su vozovi prinuđeni da mile
kad ga čuješ minut unapred škripka i bubnja, lako je naći zgodno mesto da se skloniš
inače, na ovako zapuštenoj pruzi gde nemaš pojma da li ćeš u dva koraka nagaziti neku zmiju, a smenjuju se tuneli i mostovi, to bi bila malo teža situacija

sreo sam dva voza, jedan putnički i jedan teretni sa 20-ak vagona natovarenim nekim plavim cevima od 2m prečnika, ko zna kakav je to šverc u pitanju, ono je nešto suviše high tech za ovu banana državu

Nema komentara:

Objavi komentar