kada sam kupio prvi garmin ta mi je nalepnica bila smešna
šta će uopšte garmin nekome sa ovolicnim veodva
takvom je dovoljno da pogleda na zidni sat kada izađe iz kuće, i kad se vrati
pa kaže tu sam negde trčao oko pola sata, valjda
i to je sve
ali sad svako hoće garmina
tako sam ja par godina pre korone zaradio gadnu povredu, jedva se "vratio" u formu, onda je došla korona, sve manje trka, komplikovanije putovanje, taman se to sredilo umrla je lolina mama pa nije imao ko da dežura kod kuće dok smo mi na trkama i od tada sam samo otrčao par maratona, a i to samo jer je bila 1) jednodnevna trka i 2) državno prvenstvo što znači besplatna startnina
kad si svaki vikend na trci onda te drži raspoloženje i na par treninga između pa si uvek u nekom malo korisnijem intenzitetu od pukog trčkaranja
pa se to iz godine u godinu srozavalo ka nuli
ajd ne nuli ali procenjena starost mi se sa -20 popela na samo -10 od trenutnih godina, dakle u pet godina sam omatorio 15
no evo sada sam se u godinu dana vratio za 4 poena vo2max prema gore i tu sam blizu one nalepnice sa garmina
(otud naslov jer sam se jutros još za mrvu podigao)
jedina pozitivna stvar tog postepenog prelaska iz trka u NEtrke je bila što je svakog vikenda ostalo nešto evra viška pa sad ne moram da biram koji ću bicikl nego kupim tri, odnosno neću morati da biram koji motor nego ću moći i od toga tri
elem dopisao sam još 10km pa tako fino nastavlja da teče i ovaj lipanj, lipe mirišu na sve strane, što bi rekla anja rupel - svet je zopet mlad
Nema komentara:
Objavi komentar