14 studenoga 2017

plavi krug

Prošle godine sam prvi put trčao ovaj maraton koji se zove "Plavi Krug" i već nakon pola kruga (od pet i po krugova) sam bio modar od zime. Vidim da se i ove godine opet zvao isto, mada je bilo oblačnjikavih +13 na startu i +16 u cilju, te niko nije pomodrio.

Prema instrukcijama da treba obući nešto plavo uzeo sam dres sa karlovačkog cenera koji je taman toliko puniji da mi ne smeta vetar po stomaku. Tako sam bio svetlo plav kao 50% učesnika i sinoć odustao od pregledanja fotografija sa trke jer ko će naći plavo u moru plavom. Iduće godine nosim ciklama šuškavac (kontam da će po nekom zakonu promene umesto prolećne opet biti temperatura oko nule).

Već sam pre neki dan objasnio kako sam sa spiska pobrisao sve maratone koje sam dohodao do cilja ali nisam uzeo medalju, sve trekinge od "tu negde oko 40-42km" zaključno sa onim od 57km, i naravno sve silne treninge od 42km + ono nekoliko od 43-44 + ono nekoliko od preko 50km, i da je tako nekako ispalo da sam u ciljevima raznih zvaničnih maratona nakupio 46 medalja, i eto dakle ova je bila 47-ma. Još jedan od brojeva koji ništa ne znače.

Juče sam biciklom išao odmarajućih skoro 4h po kišici pa sam se skroz sledio jer uzbrdo nisam primetio da me prati severozapadnjak a u povratku sam gurao ukočene šake u mokre rukave i u sebi ponavljao "igmanski marš je za ovo bio mala maca". Dok sam redovno vozio znao sam to Pravilo da "bez rukavica na bicikli ostaješ i bez ruku" i da ne postoje predebele rukavice, samo pretanke. Kontam da sam za tu vožnju zaslužio barem 3 medalje, ako mi je jedna sledovala za ono trčkaranje dan ranije.

Jutros sam se odvažio na trčanje, mada mi se i sinoć činilo da sam se *već* odmorio. No nisam verovao osećaju. Opet sam uzeo pretanke rukavice i opet uvukao šake u biciklistički dres. Zgodnije je nos brisati rukavom nego rukavicama, jer dres je znatno mekši. A moj nos kao pokvarena česmica, na svakih par minuta visi nova kapljica.

Planovi su mi se svi redom vrteli oko 2h laganog trčanja pa sam gle slučajnosti upravo toliko i otrčao. Brzina i osećaj kao na lenjom rastrčavanju, a pulsevi kao na laganom Tempu. Možda zbog hladnoće, bilo je samo magličastih +4. Proveriću predveče. Sad nemam nikakvih planova. Samo da izađem i malo odmaknem, dalje ću lako. Evo tokom dana je stiglo do sumornih +5. Novembar. Došla zima. Jutros sam nosio sat. Telefon se kliza u rukavicama. Sad možda ipak upalim Stravu. Možda i ne.

Nema komentara:

Objavi komentar