19 studenoga 2017

tenk polako trokira

Kao neka sinusoida ili kurs dolara, tako i ova agonija zelenog ultraša ima svoje bolje i lošije dane. Imao sam par dana odmora pre maratona, i posle toga nekoliko kratkih nano-ciklusa od po par dana trčanja, ispresecanih danom bicikle ili pešačenja. Danas je opet bio jedan OFF dan, od onih tromih. Jutros sam pride krenuo u brda, kao da mi je premalo muke što jedva odižem stopala i za ravne korake. No nakon spusta sam se čak malo i "razvezao" i skroz pristojno završio Prvo Trčanje.

Jednu marendu kasnije smo prošetali kučiće (6km) pored reke pa sam i tu imao neplanirani interval jer je jedan od pasa greškom pomislio/la da smo joj nestali s vidika u pogrešnom pravcu i odjurila kilometar daleko pa sam morao da je jurim.

Na izlet-trčanje sam sat kasnije otišao sa najmanjim jer mi je najlakši za kontrolirat. Izgledalo je da smo stigli KoZnaGde no na kraju je gps pokazao samo 12km. Na osnovu grafikona brzine i kadence sam približno izračunao da smo trčali ~8km, a pešačili ~4km uglavnom uzbrdo.




Tako sam stvorio privid da sam trčao dva puta, s tim da su popodnevni izleti 6+12km sa sve zastajanjima potrajali skoro tri sata, od čega je na trčkaranje otpalo samo 50-ak minuta. No koga briga, Strava patikama u zube ne gleda pa sam danas napredovao za dodatnih 39km na (trenutno) idealnom 11-om mestu - tu nikome ne smetaš a najbliže si moguće ako vrebaš napad na prvih 10.

Taktika za naredne dane je malo komplikovana jer u utorak najverovatnije neću moći da odem 2x, pa ću pokušati da ujutru napravim neku tzv "dužinu", šta god to značilo. A sutra ću tek da vidim na šta ću ličiti i koliko ću potegnuti, imajući u vidu da ne bih trebao da utorak dočekam premoren.

Nema komentara:

Objavi komentar