05 siječnja 2020

brdsko-planovska divizija

pravio sam razne planove sa raznim brdima u krajičku oka i nisam baš napravio ništa onako značajno i hvalisanja vredno, ali mi je par gluposti palo na pamet
obzirom da sam se nekako zasitio trčanja u decembru, potreban je naravno neki mali po(ds)ticaj motivacije da bi se stvari (život) gurale i kotrljale dalje
zato sam nakon tri dana (aktivnog) odmora nekako poterao sebe u akciju i pretrčao onih 42km po brdašcima

nakon trčanja mi je sat napisao da mi je potrebno 27 sati oporavka što je dan i 3 sata što je od 4:30 popodne negde do 7:30 popodne a što mu dođe evo za pola sata otprilike
e sad, naravno da mi ne pada na pamet da idem na trčanje tako kasno, a kasno mi je sve nakon što krene da pada mrak, kamoli tri sata posle mraka
štaviše sumnjam da ću i sutra ići da trčim ali o tom potom, neću ništa da izjavljujem obzirom na nepredvidljivost ovih nogu i glave

danas sam bio tako uspoooooren, ceo dan u slou moušnu, svaki korak mi je trajao koliko mi inače traju dva, barem sam takav osećaj imao
šetnja je na kraju ispala iz dva i po dela, prvi i po malo duži ali kraći nego uobičajeno jutarnje razmrdavanje s dogsima, pa smo na kraju smislili i mali dodatak sa najmlađim članom

taman u duhu crkvenog praznika Očevi iliti Oci (mada nemam pojma o čijim se očevima radi a nije ni bitno) koji uglavnom uvek ide u zadnju nedelju pred srbijanski božić (onaj u sudijskoj nadoknadi), zadnju šetnju sam završio sa dva bureka za kučiće iz kojih sam naravno iščupao onaj najsočniji srednji deo a za njih sam velikodušno ostavio one pocrnele kancerogene korice

mačke su glupe za te stvari jer je u njihovoj glavi svaki dan praznik i rođendan i nova godina i kuku i naopako ako im se učini da nisu u pravu, još na kraju moraš i da im se izvinjavaš što si pomislio da je moglo biti drukčije
doduše jedna je dobila omot od ledene kocke (samo zdrava hrana ovih dana) zgužvan u spiralu da se prepliću srebrni i snežno plavi šuštavi omotači, pa je to jurila po kući par minuta, od mene dosta što se tiče poklona

na tu temu možemo dodati i vic o piroćancu kada mu je došao kum a piroćanac rekao ženi "idi skuvaj kumu JEDNO JAJE"
žena skuvala jaje u džezvi za kafu onoj najmanjoj za jednu kafu da što brže provri, iznela kumu, utom im dete ušlo u kuću i onako balavo gleda kuma pa kaže
"tatko, tatko, i meni se jede jaje"
a piroćanac će spremno i domišljato
"pa sedi pored kuma pa podelite, nije on toliko alav da izede CELO JAJE"

e tako sam ja pse častio ugljenisanim koricama od bureka a mačke omotom od čokoladice, baba iz Pirota bi bila veoma ponosna da je doživela da me vidi kako raskošno častim naokolo na taj četvrt-praznik ne žaleći truda i rasipajući ušteđevinu

oduvek su me pitali da li mi je žao što nemam sina naslednika malog maratonca i da vidiš dođu ovako dani kad mi krene suza iz krajička oka, eto ona prazna plastična flaša od koka-kole (rekoh samo zdrava hrana ovih dana) je ostala neiskorišćena a neki klinac je to mogao satima šutirati po parkingu, gde ćeš većeg poklona i veće sreće na ovaj VELIKI praznik oca (ociju?) i očeva i piroćanskih tatkova

Nema komentara:

Objavi komentar