10 svibnja 2022

Title

gledam kako je pomalo patetičan tekst pesme Here I go again:
"... 'cause I know what it means
to walk along the lonely street of dreams"

tinejdžerski jelda, ali dobro, to je i publika, tinejdžeri i oni koji to ostanu do 60-te.

"here I go again on my own
goin' down the only road I've ever known
like a drifter, I was born to walk alone"

ovo je malo bolje, mada su Osvajači bolje sročili u pesmi "lutati je najbolje što znam"
naime neupućeni bi rekli da je najlakše lutati jer ne moraš ni o čemu da misliš ali da bi se kvalitetno lutalo ne bi se smelo zalutati, tako da je umetnost lutanja jedna posebna supermoć, lutati uvek drugim putevima čak i kada ti nisu poznati ali to je poznato okruženje i u svakom trenu otprilike znaš gde si.

ta tema mi se nametnula nakon malo težeg dana u kojem sam što zbog umora što zbog grmljavine odložio "Trening" u korist hajka, a kada se razvedrilo i zaplavilo nebo bio sam već i gladan tako da je dan postao "lep" taman za one koji imaju kasni ritam i ne smeta im vožnja od 18-20 ili trčanje od 20-21 ali vidi vraga, i oni bi pokisli jer je nakon te plavičaste varke nešto kasnije opet počela kiša.

pa je ispalo da sam džabe žalio što nisam "kasni tip rekreativca" jer bih puno više nadrljao kroz pljuskove, ovako sam prošao relativno fino sa dva i po sata hajka dok u daljini grmucka ali mi je barem nad glavom šarenkasto. slikao sam se u travi do kuka, onako raskrečen, pripremajući priču na društvenim mrežama pod naslovom "trava do jaja".

Nema komentara:

Objavi komentar