20 svibnja 2022

poluodmor

kao u školi kad imaš veliki odmor od 20 minuta i mali odmor između časova od 5 minuta, tako sam i ja napravio mali odmor pred sutrašnji kros.
a odmor je bio u vidu laganog trčanja (8km) jer nisam hteo da ostavim čitav dan odmora, gledano na duži rok važnije mi je da se vraćam u trčanje na bilo koji način, nego da neam pojma istrčim sutrašnji kros po 4'50'' umesto po 5'.
pa će biti šta bude.

ispalo je da sam juče trčao tempo po 5'06'' a imao sam dojam da trčim brže, a danas sam trčkarao neobavezno po 5'40'' i nije mi jasno kako je tako mala razlika, da nemam sat rekao bih da je bilo 4'45'' naspram 5'55'', ali eto NIJE.

nisam hteo (u svkaoj rečenici ponešto nisam hteo) da idem na onu trku gde je prošle godine bilo prvenstvo na 10km, valovita staza ali u laganom spustu od starta do cilja, jer je malo predugo putovanje PLUS je trka kasno popodne pa treba negde spavati, PLUS nisam se nešto lepo proveo prošle godine i jako mi je teško palo tih 45 minuta tempa, pa sam rešio da se ne vraćam na mesto nezgode.
a ovaj kros je u nekom skroz šestom gradu u kojem nikada nisam trčao trku, start i cilj je na zanimljivom mestu, sve je nekako drukčije, i eto razloga da se kroz promenu uvede nešto novo i lepo u život.

već sam unapred zadovoljan iako tek sutra idemo tamo.
čudno je vreme za zahuktavanje sezone i trkâ, obično to prođe s majem a sada krajem maja tek počinjem da se budim, cela godina mi je nekako šlogirana jer sam 3 meseca bio okupiran onim renoviranjem kuće.

vratio sam se na onih 68kg što znači da opet imam samo 2kg viška a tih imaginarnih 66kg ako ikada opet budem imao deliće me samo 3kg od savršenstva za maratone, no mislim da su ova prva dva na vrhu neuporedivo važnija od onog posle tesanja.
pivo sam odavno smanjio ali moram malo i obroke, sad ide onaj tužić iz kojeg prskaju suze.
generalno kada si prezadovoljan životom apetit ti se smanji sâm od sebe, a ja budem zadovoljan dan-dva-tri i onda dođe dan odmora i bole me noge i ne mogu da treniram i onda krenem da se utešno najedem kao bajagi to mi je pasta party pred sutrašnji povratak treniranju i onda se taj mali odmor pretvori u veliki odmor i dopadne mi se bajk & hajk i zaboravim na treniranje i opet sam zadovoljan što blejim po šumama i klisurama no to je utrošnja energije gotovo pa zanemarljiva a obroci kao posle maratona i tako u krug, tri dana sreće pa tri dana tuge barem što se tiče raspoloženja moje kućne vage.

Nema komentara:

Objavi komentar