23 prosinca 2009

izlet na jug

trčanje Zima-proleće 2006/2007:

Dec - 299 km
Jan - 383 km
Feb - 378 km
Mar - 355 km
Apr - 263 km
Maj - 278 km
Jun - 171 km

Počinjem nekako da se (opet) predomišljam i premišljam i da o ovom trčanju razmišljam...
Kao najvažnije, moram da imam u vidu da nisam ''juče'' počeo da trčim i da mi je lakše nego prve i druge godine trčanja. Sada se brzo vraćam u neku Default Formu nakon pauza od po par meseci pa čak i nakon pola godine. Dakle zaista nema potrebe da frenetično trčim od jutra do mraka i da paničim da mi je potrebno milion milja (''do nigdje'') da bih se nešto osnažio, ojačao, pripremio, i štagod već. I zato sam tražio po dnevnicima koliko sam trčao u zimu i proleće pre 3 godine (ajme toliko je prošlo???) kada sam nakon toga na proleće bezbrižno trčkarao maratone po 2h53 i bio toliko srećan da nisam ni pokušavao da idem brže. Ja (kao što je poznato) puno radije trčim sa 90% napora i uopšte ne volim da se raspadam tokom cele trke, da zapinjem, da ''držim'' Onog ili Ovog - meni je trčanje najprijatnije kada uživam, a uživam kada trčim sa solidnom rezervom. To (90%) su mi bili polumaratoni od oko 1h20-1h22 i maratoni od oko 2h53 (te 2007-me Beograd i Međugorje, i Plitvice 3-4 minuta duže ali je Plitvički maraton dugačak ~43km pa se dakle radi o istom tempu). Profil mi izgleda nije bio naročito bitan, ja kad se ''navijem'' na 4'06''/km svejedno mi je da li je ravno ili uzbrdo/nizbrdo. Te godine sam još otrčao ZG kao zec za 3h, i Podgoricu kroz poplavu za 2h51 ali sam tada već bio povređen i neke delove maratona otrčao unatraške. Šteta, ako sam u takvim uslovima mogao tako brzo, da nisam već bio povređen, evidentno mi je domet na maratonu bio dosta ispod 2h50, pod uslovom da sam bio zainteresovan da ''zagrizem''. No naravno da sam zadovoljan što tada nisam ništa ''grizao'', jer bih izgrizao ovu zadnju ložu do koske...
 
Dakle što se mene tiče, iz ovog kratkog Memoarskog Osvrta se vidi da mi je za uspešnu sezonu dovoljno 300-ak km mesečno. U zimu može i nešto više, a na proleće može i dosta manje. Neću sad mešati statistike sa bicikle, koliko sam vozio - vozio sam, samo me zanima koliko mi "treba" trčanja.
 
Takođe je vrlo značajno da sam nakon onog Juna od 171 km došao na špic svih mogućih špiceva, i da sam na datum koji nikada neću zaboraviti (jer se lako pamti, haha, 07.07.2007-me) sam istrčao trku svog života – kružnu BRDSKU trku na Avali od 10km za 38'26'' i pred kraj sam već ugledao 4-og i 5-og seniora kako ih stižem uzbrdo. Završio sam trku u vremenu ~10% većem od pobednika koji ima lični u maratonu 2h12, dakle tog dana sam mogao da istrčim maraton za 2h25, naučno dokazano :-P
(pod uslovom da je tog dana i on mogao da opet istrči 2h12, no on je jedva bio u formi i za 2h26, ali pssstttt to ćemo sada elegantno zanemariti)
 
A na svu ovu priču se nastavlja (...život i dovodi nas u...) sadašnji trenutak i Decembar 2009 u kojem već imam pretrčanih 313km??? I bar 120km pešačenja i šetnji po brdima iznad grada, što je u vremenu skoro isto kao i ovih pretrčanih 200-nak milja. I šta da se radi? Pa za početak, ide mi na ruku jedna trenutna okolnost. Onaj Plan (ahhh) da u petak odem/odemo ''nešto duže'' nije na čvrstim nogama jer je najavljena kiša, a za sutra su rekli jako toplo, i do 16-17°. Tako da sam danas otišao ''nešto kraće'' da bih sutra bio manje umoran od uobičajenog, i da bi mogli negde biciklama! (HURAAA!!!) Već je i danas moglo da se vozi ali da se dosta isprska, a do sutra će ovim ritmom bukvalno sav sneg da se otopi. Tako ćemo u taj mlak petak odmarati i raditi jer je pred vikend uvek više posla, a Dužinu ćemo anticipirati za jedan dan. Bolje golub u ruci nego vrabac na grani! GOLUB je ovde vožnja od bar 4 sata, a VRABAC je trčanje od 2-3 sata.
 
I sledeći tu rotaciju petak->četvrtak, danas sam otišao na ''nešto što me neće umoriti'' a što je izgledalo tako da smo krenuli zajedno prvih 5km i popeli se iznad grada u južni vetar koji je izgledao kao da mi u lice duva neka grejalica. Onda je Bucmastija Polovica okrenula nazad kući a ja sam otišao dalje kroz šume na levoj obali reke Gradac, prateći neke makadame za koje sam se nadao da neće biti blatnjavi. Nešto više kamenja nego zemlje u podlozi. I taj sneg koji se topi ili se već na mestima otopio. Stigao sam do vrha (250m iznad grada) i odabrao pogrešan spust prema Pivari starim polu-zatvorenim putem koji je bio pod ledom... za ravnomernu nizbrdicu od 3.7km mi je trebalo 19.5 minuta što je neverovatna brzina sjurivanja (!) od 11 km/h. Što i nije toliko bitno, koliko je bitno da se nisam nigde razbio po ledu. Napravio sam total ~16 km za turističkih 1h38, a čak i da sam žurio ne bih stigao za puno brže zbog stanja na putevima. Čak sam u gradu izbegao trčanje uz Kolubaru da ne potonem u močvarastoj natopljenoj travi, i uradio sam nekoliko prinudnih ubrzanja od raskrsnice do raskrsnice gledajući da se provučem između automobila jer kroz uske uličice oko pijace ionako retko ko uspeva da vozi brže od 20 km/h... pa su moja ubrzanja taman bila dovoljna da prođem brzinom auta i da nikome ne smetam. Trotoari su naime pod gomilama snega pa i narod koristi ulice, nadam se još samo danas.
 
Dakle završio sam još 4 dana trčanja 23+21+21+16 = 81 km, s tim da sam u ta 4 dana napravio i 1200m uspona, a od svih 81 km je nekih 0+9+13+10 = 32 km bilo po asfaltu a ostatak (49 km) po snegu ledu i blatu. Dakle napornije i vremenski puno duže od onoga čime sam započeo zimu. Ne vidi se u kilometrima povećanje opterećenja, ali ga osećam u nogama i to za dobrih 20%. Imajte to u vidu kada kvantifikujete učinak i obim, napor i potreban oporavak.

Nema komentara:

Objavi komentar