04 svibnja 2017

tu negde

tri meseca nakon preloma, i mesec i po nakon povratka trčanju, opet sam lupio 8km promena 100m/100m, da uporedim. trčim na asfaltu, 4km i natrag na blago valovitom putu, prvi deo je uz reku a povratak je nežno nizvodno:

početak februara
16'40 + 16'18 = 32'58
HR 149, 94 steps/min

početak maja
17'09 + 16'42 = 33'51
HR 147, 94 steps/min

možda su mi danas bili niži pulsevi jer sam prekasno primetio koliko sam se u utorak satro na onih 1100m uspona, pa me listovi još uvek bole. 

no sutra bi bilo prekasno za ovakav trening zbog trke u nedelju, pa mi je bilo logičnije da umoran otrčim lakši trening, i budem odmorniji za trku, nego da čekam da se odmorim za trening (koji bi došao prekasno u tjednu i...) na kome bih se opet uništio pa upropastio trku. hmm.

uglavnom, razliku od minut sam i očekivao jer sa ovih 200-ak km u aprilu baš i nisam mogao da se vratim u neku divlju formu, dakle ovo je negde oko 3' razlike na polumaratonu. ako sam početkom februara imao u nogama 1h28-1h29, sada bih trebao da imam 1h32 što i nije neko otkrivanje Amerike obzirom da sam u Beogradu već istrčao 1h34 na malo dužoj stazi. 

da li ću stići do 1h30, i kada, ostaće najverovatnije nepoznato jer nakon Krašića odmah sledećeg vikenda dolazi Banja Luka a za samo 10 dana ne verujem da ću dobiti "brzinu više", dok nakon toga ide serija brdovitih polumaratona koji nemaju blage veze sa ovim ravnim računicama i obaranjima Season's Best rezultata. a nije mi ni važno, za sada samo želim da se vratim "tu negde" gde sam bio prošle godine.

što bi rekao Đoni Š.
"dug je put do vječnosti,
i mi ga prelazimo šutke i u miru"

Nema komentara:

Objavi komentar