06 lipnja 2017

opet taj zao statak

šta reći
nezgodno je, uvek je nezgodno nakon trke
sretnem tamo 100 ljudi i sa svakim se ispričam
i sad sednem nešto da napišem, pa kontam da svi već sve znaju
onda ipak nastavim pa pišem kao neka sekretarica,
za arhivu
da ne bude da je ostalo nezapisano
ko zna, možda onih 100 svi dobiju alchajmera pa požele da se prisete

elem kao što sam priželjkivao u najcrnjim snovima, tako je i bilo
Kuma je uspela da zamani brojeve tj čipove tj imena,
i tako se dokopala mog broja za 21km, a ja sam dobio njen za maraton

u smislu, već sam se toliko "uhodao" sa tim tempo trčanjem svakog vikenda
da li bih išao plitvice 1h32 ili 1h35 to više nikoga ne bi bilo briga
jeste da mi se forma pomera sim-tam po minut na 10-ak dana,
ali ko zna da li je staza duža ili kraća, ja živahan ili drven, itd

sve u svemu prijala mi je promena ko pijanom šamar
iz čega se jasno može zaključiti da mi više nije prijala nego što jeste
to što sam samog sebe izbacio iz kolotečine, hmmm
pa valjda je i dobro zbog nečeg, ali ne mislim da mi je bilo "lepše"

jednostavno mi je u ovom stanju dužina od 44km bila previše
(sa mini zagrevanjem)
cilj je bio da nigde ne hodam,
a jedino moguće odstupanje sam zamislio da u stanju krajnje iscrpljenosti mogu da prošetam zadnja 2km uzbrdo i zadovoljim se sa Dužinom od 40km trčanja
no noge se nisu na 40-om bunile ništa više nego na 25-om
(a i tada su već zapomagale)
tako da sam se bez žurbe ali i bez panike lepo popeo do cilja

da sam kod kuće trčao brdsku dužinu od 42.5km,
SIGURNO ne bih išao primetno brže od 4h, sa stajanjima na česmama i pišanjima i fotkanjima bi sigurno prešlo i preko 4h
u tom kontekstu 3h34 zvuči svemirski i neočekivano

negde u martu sam imao "san" da počnem sa trčkaranjima 8 nedelja nakon preloma, a da na prvu trku odem nakon 12 nedelja, odnosno da na prvu "zaista" trku odem nakon 4 meseca
a eto u tom terminu nisam otišao na prvu Kontrolu na 21km, kojih sam već natresao nekoliko, nego sam štaviše i maraton otrčao

da li je bilo brda & vrućine mi ništa bitno ne menja stvar,
to zapomaganje i plakanje sam prepustio rekreativcima
i vidim da im odlično ide


Nema komentara:

Objavi komentar