Vedranka mi se zvala profesorka biologije i totalno kul lik, poreklom izBosne, stalno je pominjemo kako je izgovarala "a vel'ko, a malo, be vel'ko, be malo" u lekciji o mendelovoj genetici i ukrštanju alela.
u najkraćem, odustao sam od ambicija.
batalio trčanje.
jutros još jedan polupokušaj.
idem biciklom do sela, pa od sela kroz prirodu.
posle 3 kilometra skontam da nisam poneo sajlu da zaključam bajk.
moram se vratit kući, a kad se već vraćam kući, mogu nabrat puževa za Kornelija.
to je ona kornjača o kojoj (ni)sam možda već pisao, ko će skrolati kroz sopstvene talpnje?
skužim livadicu sa puno pužića, pokupim to u kutiju koju sam spremio, vratim se kući i istovarim kornjači ispred nosa.
kontam, zna chatGpt šta jede kornjača, a i sliku sam poslao.
dok si reko keks puževi su se razbežali glavom/rogovima bez obzira, a kornjača ostala da drema otvorenih očiju, kao u nekom transu.
možda smo nešto i zeznuli sa onim stabljikama maslačka, možda se neki mak tu umešao.
50+ km biciklom, trčanja nulica.
Nema komentara:
Objavi komentar