11 veljače 2021

brzina druga i po, i malo o putovanjima

brzina treća, četvrta jok, pete bez
hteo da pišem o trčanju ali to mogu i sutra
dosta sam se šetao pa rekoh da opalim malo tempića...

nego
gledao sam neke automobile pa mi se jedna stvar uvrtela u mozak a to je koliko me nervira kada autoputem voziš benzinca koji ima 5 brzina i onda si stalno na 5000 obrtaja i buka postaje već ono, prevelika, moraš ili da pojačaš radio do gluvila ili da ga ugasiš
oduvek mi je falilo to da prebacim u još jednu brzinu
i sad čim vidim da auto ima oko 100 konja i menjač sa 5 brzina, samo preskrolam dalje
da me maneš
ako već uzimaš auto od stotinak konja kome je dakle maksimalna brzina nekih 170-175 km/h, onda barem uzmi sa 6-speed menjačem pa da pri tih 150 na sat ubaciš u šestu i da manje drči, ili uzmi auto sa barem 140 konja kome će maksimalna biti 190 pa će pri 150 praviti puno manju buku jer će se naprezati sa 77% a ne sa 88% od maksimalnog dometa

nešto slično onome kada si utreniran za maraton od 3h i od 4h, logično da će ti 10km za 50 minuta biti ili rastrčavanje ili jako tempo trčanje, e pa isto tako, svaka vožnja autoputem ti je nekakav maraton 
da se vratim na automobile kao na jednu beznačajnu glupost, a opet važnu stvar, A EVO I ZAŠTO
o čemu se radi:

radi se o tome da recimo možeš da kažeš ovako, šta ja sad tu silno putujem, čak i pre korone svakog drugog vikenda negde do hrvatske, to je nekih 6 sati u autu, i sad čak i da uzmeš neku veću dačiju koja je superkomforna, duster ili dokker, i sad uzmeš auto sa 75 konja jer je najjeftiniji i pomisliš ma koga briga, ako pustim dobru muziku i lepo se osećam, mogu da idem i 120 autoputem, stigli tamo za 6 ili 8 sati svejedno je

i sad, ideš tako na neku trku, dok si završio neke posliće pred polazak već je podne, kreneš na put, umesto BRZO ti voziš onako OPUŠTENO, pa malo gužve na granici što si video na live kamerama, pa umesto na batrovce odeš na šid, pa desno pa levo, napolju +30 a ti nemaš klimu, pa otvoriš prozore pa ti sad i 120 deluje brzo i bučno, pa smanjiš na 100, pa tako sa vetrom u kosi kao na skuteru ideš na neki maraton i razmišljaš da sam sad u nekoj formuli već bih bio u zagrebu a ja tek oko slavonskog broda


za sat vremena bih već bio u apartmanu istuširan, a ja izlazim već drugi put na parking da protegnem noge, leđa mi se već ukočila, treći put ogladneo, usmrdeo se od znoja, muzika svira jer putujemo OPUŠTENO i tu shvatiš svu poentu toga što si na autu uštedeo 5000 evra
umesto da si doputovao brzo pun adrenalina i odmoran, ti u 11 uveče razmišljaš da li ti je preveliki napor da se istuširaš ili samo da trupiš u krevet kao klada jer valja sutra trčati (polu- ili) maraton i ko će sad da stoji još 20 minuta pa makar i zbog tuširanja
proklinješ celu OPUŠTENU vožnju od 8.5 sati i svaku pesmu koju si slušao usput a ionako ništa nisi čuo pored otvorenih prozora gde je 105 na sat zvučalo duplo bučnije od onih 150 sa zatvorenim prozorima i upaljenom klimom, dok si čak i gunđao kako ti fali šesta brzina

na kraju dana, šta dana, na kraju vikenda, imaš mogućnost da se osećaš super, odjurio tamo, odmorio se, otrčao trku, još malo se odmorio, doleteo nazad kući, sav si high i ekstra raspoložen, ili imaš opciju da si nekom zapregom tandrljao godinama po vrućini sa osećajem da nikada nigde nećeš stići, proveo vikend ukočen i smrdljiv sa majicom zalepljenom na oznojena leđa, naduvenih nogu i očajan što na startu trke stojiš umoran kao da si od kuće gurao auto a ne da je on tebe nosio
i to sve može biti zbog par sati više ili manje u putu, verovali ili ne
eto teorije u praksi, i iz iskustva

Nema komentara:

Objavi komentar