22 veljače 2021

dabogda imo pa nemo pa opet imo

jedna izreka kaže da je najveća moguća kletva "dabogda imo pa nemo" na šta je balašević skovao stihove "ja nemam nigdi nikoga al moja tajna prosta je što ih manje zavoleš manje ti ih nedostaje", tako da ispadne da je najbolje da nigdi ništa nemaš jer onda nemaš šta da izgubiš.
a opet zašto nešto ne bi imao, jer valjda se računaju trenuci kada si imao a ne kada si nemao, radilo se o slobodi, pameti, dostignućima, nije njutn proklet zato što mu nije svakog dana nova jabuka padala na glavu, dosta mu je bila ona jedna i onda je do kraja života uživao u staroj slavi.
nije naučna formula govno pa da poture lopatu i odnesu ti ga iza leđa a ti da se okrećeš u krug kao radovan treći i pitaš se gde ti je nestao minuli rad.
uostalom život kao takav ima kraj, barem ovaj zemaljski, tako da šta god danas imao jednog dana ćeš ga nemati i svi koji te danas imaju sutra će te nemati, a to što će nekad neko da se seti nekog tvog bloga i reći e jednom sam to pročitao kod onog ludaka, od takvog posmrtnog života i minulog rada ja neću imati ništa.
čak i knjigu da objavim jedna po jedna će nestati za potpalu kao i sve ostale dnevne novine ovog sveta, eno na tavanu znaš koliki svežanj Politike što je moja tašta skupljala za vreme slobodana miloševića, da su ono sve slike nekog patrijarha mogao sam se danas obogatiti a ovako ni kao stara hartija ne vrede da ih nosim na otpad jer koliko bih para za to dobio skuplje bi me izašao burek koji bih sagoreo da to snesem sa tavana i oteram biciklom na gepeku do otpada, iz četiri puta.


(evo tu se u dnu ekrana vidi kako je nervozna bila nadmorska, 
fajl kaže 1100m uspona)

tako sam ja imo pa nemo sve te bici vožnje pa uživao pa mi nedostajale pa imao formu pa nemao formu pa kukao zašto više nisam u formi i tako je i juče bilo prvi put posle godinu dana kada nakon silnih mtb vožnji sedoh na trkačku biciklu.
kako sam na svakih sat vremena skretao za 90° praveći taj nazovi krug u obilku nekog nazovi romba, dobro nije tačno 90° shvatio sam opustite se malo, tako se i vetar okretao i stalno bio spreda eto osim možda zadnjih 10km kada je Lola oborila neki segment na stravi, pre toga je sve bilo neko kilavljenje tipično za prve prolećne vožnje.
evo mesec dana do Mladenaca odnosno ravnodnevnice 22.03. i to je baš onako lepa stvar da će nam proleće doći četvrtog ponedeljka od danas, jupi.
a i ovaj zadnji tjedan februara će biti kažu topao i sunčan pa će se još te bicikle voziti nadam se ihahaj, a za segmente ima vremena.
tačno, evo direktno se vraćam iz excela i zadnji put sam seo na trkačku 3. februara 2020., posle toga je sve bio mtb.
da ne poveruješ.
šta li će mi tri trkačke bicikle, bog da me pita, A SAMO TRI MTB-A to je nepravda.
što je najgore nemam onu onakvu takvu kakva mi najčešće treba ali o njoj ću neki drugi put, jer proturaju priče da sve bicikle liče kada je forma na dnu i dobro možda liče jedna na drugu al nijedna na nju tako beše pevao marko pantani u onoj kanconi.

Nema komentara:

Objavi komentar