03 veljače 2015

lutkanje

naslov znači malo lutanje = lutkanje
nešto poput malo pipanje = pipkanje

krenem na trčanje biciklicom, da ne bih uvek glancao kroz grad. odem 9km od kuće, vežem biciklu za neki mostić i krenem bez nekog plana. kud me put odnese. znao sam da će svuda da bude blata, mada me je ponegde zaleđena zemlja prijatno iznenadila. da sam pošao rano ujutru vratio bih se kući čist sto posto. ali nema veze. u neki gaćasti ranac sam natrpao šuškavac rukavice i kačket koje sam ionako džabe poneo što se tiče trčanja, samo su mi trebali da se ne bih smrznuo na bicikli u odlasku, i naročito u povratku kad budem znojav. imao sam slušalice ali mi uopšte nisu trebale jer sam bio i previše obuzet navigacijama i razmišljanjem šta je u kom pravcu tako da mi je ovo više ispao trening navigacije nego trčanja koje je ionako bilo lagano. imao sam tri neplanirana susreta s potocima i jedan okršaj sa putem koji je bio reka (ništa me ne pitajte), ali sam uz pomoć nekog štapa uspeo da savladam i tu prepreku, i to ništa manje nego u stilu jelene išimbajeve. ne vredi, ubuduće ću morati da vodim i kamermana na treninge, jer sve ovo bez tv ekipe nema nikakvog smisla. uspeh ovakvog treninga se meri "procentom/dužinom puteva kojima si prošao prvi put" a ta brojka mi je negde oko pola ukupne dužine od 23km. koliko sam se puta našao pred preprekama, zaobilazio blato okolo kroz njive ili šumu, preskakao tarabe i provlačio se kroz granje, govori podatak da sam ukupno na trčanju, čuj trčanju ali hajde, ostao 3.5 sata, od čega 2.5o sata u pokretu, pola sata u slikanju i zastajanju gledajući i razmišljajući kuda dalje, i pola sata u rešavanju pomenutih "zadataka". čak ni ovo neto vreme (ako sam ga dobro obračunao, što je mala šansa, da ne kažem nikakva) je smešna prosečna brzina kretanja, a tek ukupnih 3.5 sata za 23km deluje da se cela staza za toliko vremena maltene mogla prepešačiti. no kao što rekoh, uopšte mi se nije žurilo. da me neko vrati na početak, ja bih sve prešao za 4 sata, da bih što bolje zapamtio svaku stazu i skretanje, i da bih na više mesta zastao da slikam. ili bih poneo i foto aparat, osim telefona, jer sam ovako puno vremena izgubio na pipkanje po ekranu. naime kad je uključena navigacija odnosno mapmyrun, onda svaki put moram da "izađem" iz njega i uključim kameru, pa zatim opet da ugasim kameru i vratim kartu na ekran da bih nastavio sa tim orijentisanjem-preko-interneta. sad bih kao da okačim slike na fb stranicu, ali dok ih gledam ne mogu da se otmem utisku da samo ja između njih vidim razlike jer znam kuda sam išao i koja šta prikazuje, dok će prosečnom oku to najverovatnije izgledati kao 20 identičnih pejzaža - brdašce levo brdašce desno, u daljini ili planine ili ravnica zavisno da li sam slikao ispred ili iza sebe. tako da ću današnji album da svedem na samo nekoliko sličica, tek reda radi.

Nema komentara:

Objavi komentar