17 veljače 2015

planinske repete

juče je bila kombinacija 15km bicikla + 25km trčanje + 15km bicikla
danas je bilo 24km bicikla + 22km trčanje + 25km bicikla
s napomenom da je bicikla juče bila neka pony sa 26'' točkovima, a danas neka varijanta city bike-a, sa tri brzine
pa tako u dva dana imam 47km planinskog trčanja u surovim zimskim uslovima i sa svim što to podrazumeva, plus 80km na biciklama takvog "kvaliteta" da je to ravno 120km na trkačkoj, ako ne i više
ili preračunato u vreme, u zadnjih 30 sati sam proveo napolju 5 + 4.5 sata, dakle trećinu ukupnog vremena (drugu trećinu u spavanju, a treću što u jelu što u šetnji sa psima što u tuširanju vrelom vodom, sva sreća da danas nisam još morao i na posao)
i svih tih desetak sati na veoma raspoloženom vetru, i temperaturama od samo par stepeni iznad nule (na planini nisam mogao da izmerim mada je bilo dosta leda)
no u svakom slučaju, ovo je bilo par nezaboravnih dana
nakon toliko lepih letnjih meseci, predivnih letnjih dana, eto morala je da dođe neka zima da bih se ja setio da mogu (ili ne mogu, obzirom na to koliko sam se oba puta zaledio) da odem biciklom tih nekih 15-20-25km do nekog mesta pod planinama, i da odatle iskombinujem neko zanimljivo trčanje.
i juče i danas sam bio u prilično "napetoj" satnici jer sam se s Lolom dogovarao da se nađemo na kraju mog trčanja i zajedno vratimo biciklama kući, pa sam morao da pazim da strčim u manje-više dogovoreno vreme, a ne da blenem po planini satima dok mi ne dosadi
to je jedan od razloga zašto se nisam popeo i na sâm Medvednik, kad sam već dva puta bio u podnožju tog zadnjeg uspona, a drugi i važniji razlog je puno jednostavniji - krenuo sam na trčanje, a bauljanje kroz sneg do vrha i natrag sigurno nema baš puno dodirnih tačaka sa "trčanjem" pa sam upravo zato odustao od te ideje
u nekom letnjem danu kada isti ovaj trening bude bio za trećinu lakši jer se trčanje po zemlji ne može porediti sa proklizavanjem i borbom protiv snega i leda, na mestima blata, e tada će i taj zadnji deo uspona biti puno primamljivija opcija. čak i u slučaju da tempo-uspešačim na vrh, moći će da se bez problema strči nazad koliko god da je strmo (to mi je barem specijalnost) i moguće je da takav trening štaviše ispadne manje naporan od ova zadnja dva.
najveći kuriozitet sam zaboravio pa je tako neplanirano ostao za kraj, a to je da su mi noge nakon jučerašnjeg lomatanja (u koje sam btw ušao neočekivano umoran, bez jasnog razloga) danas bile duplo svežije i raspoloženije, što se očitalo u (opet) većem proseku od planiranog.
naime plan je bio da ovih 22km pokušam da pređem za 2.5 sata, što uopšte nije tako sporo kao što deluje na papiru jer je više od pola staze pod snegom i ledom, a dobrih 6km je single track kuda je prošlo samo par ljudi pre mene i sve od "staze" što sam imao bili su njihovi tragovi dubine između 5 i 30 cm, zavisno od visine nanosa.
moja računica je bila (za ta 2.5 sata) da će mi trebati 1h za 8km uzbrdo, onih relativno prohodnih, još jedan sat za 11-12 km nizbrdo (opet klizavo, dosta leda, kombinovano sa barama/blatom u koje proletiš kroz sneg ili tanak led) i još pola sata za preostala 2-3km gde budem morao da pešačim zbog visine odnosno "kvaliteta" snega jer je na vrhu brda to onaj prah sneg koji je nemoguće uprtiti pa ga svaki korak samo premesti unazad i otklizaš kao da trčiš po nekakvom šećeru.
međutim uspeo sam da celu stazu (bez ijednog zalutavanja tj greške, mada sam na par mesta bio solidno zbunjen jer tuda idem prvi put) pređem ispod tog brutto limita od 2.5h, a tu je uračunato bezbroj zastajanja zbog slikanja (samo priroda, nijedan selfi) i uzimanja raznih delova odeće iz ranca što malo po malo bogme uvek odnese dosta vremena.

Nema komentara:

Objavi komentar