14 siječnja 2017

bez lica



ovim naslovom hoću da kažem da "nemam fejs" pa mi nije zgodno da postavim album fotografija jer aplikacija Blogger uglavnom zašteka kad od nje previše očekuješ. juče sam onaj prolećni dan od mlakih +9 iskoristio da se provozam biciklom. naravno da po štrokavim ulicama i bljuzgavim putevima neću da isprljam mtb jer bi to značilo pola sata čišćenja, pa sam uzeo prvu s reda, onu sa 3 brzine pony, što je Milijana gony. za nepuna dva sata 44 kilometra po blago valovitom terenu sa par hups/kupsera brzo prođoše, a nosio sam i foto aparat. uslikao sam jednog sokola na dalekovodu, i jednu onu zmiju/slepića smrznutu na bankini u snegu. koja pogrešna prognoza ju je izmamila iz rupe, ko bi ga znao. možda nije ni bila mrtva, one su uvek onako nepomične i otrembešene. ugl preneo sam je u travu ispod nekog žbuna, na suvo. to su dakle bila dva dana na bicikli a danas možda zaređam i treći. nešto mi se BAŠ ne trči po ovoj bljuzgi. baš sam se jutros na pešačenju gacajući kroz ovu sneg-vodu setio onih godina 2004-2006 kada smo cele zime "morali" na svaki mogući kros. barem smo išli kombijem sa Klubom pa je to bilo zanimljivo, kao neke ekskurzije. ali te trke, majko mila, ne znaš koja je gora bila. revije blata, šlajfovanja, teškog mučenja nogu i leđa. katkad mi se činilo da je lakše otrčati maraton po suvom nego kros od 6km kroz neke njive i kanale. fala bogu da toga više nema u mom životu, ovo veterana što im je još uvek do lomatanja neka slobodno podele preostale medalje. nisam odustao jer mi je nešto "teško", već što u tome ne vidim nikakav smisao. horoskop mi je takav da ću svakog dana svakako iznaći nešto drugo da uradim, još teže. bitno je da si to sam izabrao. onda ti je i teško i lepo istovremeno. nekad odaberem odmor, pa mi upravo on padne teže od svih treninga koji su mu prethodili. život, šta ćeš.

Nema komentara:

Objavi komentar